Preminula s. Anuncijata Oreč

U Dubrovniku je 28. ožujka, u samostanu sv. Marije na Dančama, večer uoči Cvjetnice - nedjelje Muke Gospodnje, preminula naša s. Anuncijata Oreč. Gospodin ju je pozvao k sebi u 86. godini života i 62. redovništva. Pokop i sveta misa zadušnica bit će 31. ožujka u 11 sati na Dančama.  

S. Anuncijata, krsnim imenom Iva, rođena je 25. srpnja 1940. u Tribistovu u Hercegovini od oca Mate i majka Delfe (rođ. Grubišić). Odrasla je u brojnoj kršćanskoj obitelji, uz dva brata i četiri sestre.

U matičnu kuću Družbe na Dančama došla je 4. svibnja 1961. godine. Novicijat je provela od 24. svibnja 1962. do 25. svibnja 1964. u franjevačkom samostanu u Pridvorju u Konavlima i u samostanu sv. Kuzme i Damjana u Stonu. Prve zavjete položila je 25. svibnja 1964., a doživotne 25. kolovoza 1969. u samostanu sv. Marije na Dančama u Dubrovniku.

Svoj redovnički život provela je najvećim djelom u Dubrovačkoj biskupiji. Djelovala je skoro po svim našim samostanima u Dubrovačkoj biskupiji i u franjevačkom samostanu u Cavtatu. Služila je u župi Putniković na Pelješcu i na otoku Šipanu. Tri godine je služila na otoku Krapnju u šibenskoj biskupiji. Većinu svoga redovničkoga služenja vršila je u Stonu u našim samostanima sv. Kuzme i Damjana i u samostanu sv. Nikole. Obnašala je različite službe i dužnosti u Družbi, od kućne poglavarice i vrhovne savjetnice, odgojiteljice kandidatica, njegovateljice starica do vrtlarice. Povjerene službe obavljala je u duhu franjevačke malenosti i jednostavnosti.

Zbog narušena zdravlja 2013. godine vraća se u Dubrovnik, na Danče u kuću maticu i tu ostaje do svoje smrti.

S. Anuncijata bila je jednostavna sestra, uslužna, požrtvovna i zauzeta u vršenju povjerenih dužnosti. Od 2019. godine, punih sedam godina bila je prikovana uz bolesnički krevet i na taj način posebna dionica Kristova križa i patnje koju je vedro i s ljubavlju nosila te strpljivo prikazivala za Družbu i spasenje svijeta. Dok se s Gospodinom uspinjala na vrh svoje Kalvarije, u zajednici je stvarala pozitivno i vedro ozračje. Zanimala se za svaku sestru i radovala svakoj novoj kandidatici. Upravo s njima, s našim mladima je tako rado i gromoglasno znala pjevati Gospodinu i nebeskoj Majci na svom bolesničkom krevetu.

Vjerujemo da je i njezina dugogodišnja patnja izvor obilja blagoslova i milosti za našu Družbe i za cijelu Crkvu, jer je bila osoba molitve, duboke vjere i pouzdanja u Gospodina.

S. Anuncijata se preselila u kuću Očevu u jubilarnoj Godini Sv. Franje. Čvrsto se nadamo da ju je Gospodin, nakon dugogodišnjeg redovničkog života i tolikog trpljenja našao spremnu za susret s Njim. Vjerujemo da je i ona među onima o kojima pjeva sv. Franjo u Pjesmi stvorova: „Blaženi koje ti nađeš po volji presvetoj tvojoj jer druga im smrt nauditi neće.“

Zahvalne smo Gospodinu za dar redovničkog života s. Anuncijate, za njezino svjedočanstvo vjere i strpljivog nošenja dugogodišnjeg križa bolesti, za radost i vedrinu kojom nas je obasipala s bolesničke postelje i za sve dobro koje je na vidljiv i nevidljiv način utkala u život naše Družbe.

Neka joj Gospodin bude nagrada, primi je u društvo nebesnika i obdari vječnom radošću svoga lica.