Slavlje milosti početaka naše Družbe u Svetoj godini 2025.

U kući matici na Dančama 15. i 16. studenoga, okupile su sestre sa svih strana naše Družbe na Jubilejskom zborovanju obilježavajući dva velika Jubileja. Ponajprije Svetu jubilarnu godinu 2025. koju slavimo u zajedništvu s cijelom Crkvom pod geslom Hodočasnici nade i drugi povod našega okupljanja je bila 100. godišnjica službenog pridruživanja naše Družbe Franjevačkom redu i potvrda prvih Konstitucija (1925.-2025.) Družbe pod geslom Milost naših početaka.

Program našega Jubilejskog zborovanja kroz ova dva dana je bio molitveni i rekreativni, a završio je zajedničkim hodočašćem u Baziliku čudotvorne Gospe Sinjske u Sinj.

Proslava je započela pozdravom Časne Majke s. Darije Jovanović u kojem je ukratko spomenula sve važne trenutke iz povijesti naše Družbe. Želimo se uvijek iznova, u poniznosti, prisjećati tih trenutaka i kako je rekao papa Franjo: “Kazivati vlastitu povijest znači uzdizati hvalu Bogu i zahvaljivati mu za sve Njegove darove.”

U 9 sati je uslijedila molitva Treceg časa nakon koje je s. Katica Dabo održala predavanje o povijesnom slijedu naših Konstitucija. Nakon predavanja smo proslavili Svetu Misu koju je predvodio gvardijan franjevačkog samostana Male braće u Dubrovniku i kustod Franjevačke kustodije svetog Jeronima u Zadru fra Tomislav Šanko. 

Fra Tomislav nas je u svojoj propovijedi o upornoj udovici i nepravednom sucu ohrabrio da ustrajemo u našim molitvama jer se Bog nikada ne umara slušati nas. Spomenuo je da Božji odgovor na naše molitve može biti: ‘Da’, ‘Ne još’ ili ‘Imam nešto bolje za tebe.’ Također nam je dao zanimljiv poticaj da, čitajući ovo Evanđelje, Boga vidimo kao upornu udovicu koja svaki dan neumorno kuca na vrata našega srca. 

U popodnevnom programu, s. Ružica Barić nas je kroz molitvu Gospine krunice provela kroz najvažnije trenutke naše višestoljetne povijesti. S. Ružica nas je, vodeći se geslom ove Jubilejske godine “Hodočasnici nade”, na simboličan način pozvala da, moleći krunicu, hodočastimo oko našeg samostana i prisjetimo se svih važnih trenutaka ovoga mjesta koje je od 15. do 17 stolljeća služilo kao mjesto sigurnosti, utjehe i nade za sve okužene grada Dubrovnika. 

U večernjim satima, naše kandidatice, postulantice, novakinje i juniorke su nam pripremile igrokaz o sv. Franji pod nazivom: “Milost početaka.” Prisjećajući se početaka naše Družbe na ovoj Gospinoj hridi, naše najmlađe su nam na humorističan, ali dirljiv način približile također i prve trenutke života našega Oca sv. Franje. Kroz igrokaz su se provukle poznate franjevačke pjesme ‘Slatko je u mom osjetiti srcu’ i ‘Glasnik velikoga kralja’, a na kraju su, dajući hvalu Gospodinu, zapjevale Pjesma stvorova čiju 800. godišnjicu slavimo ove godine.

Sljedeći dan 16. studenoga, u ranim jutarnjim satima, krenule smo na hodočašće u Sinj, našoj Gospi Sinjskoj, u zahvalu za 100 godina od crkvenog odobrenja naših prvih Konstitucija. Putovanje je bilo popraćeno “Radijskom emisijom” koju su pripremile naše novakinje, s. Sanja, s. Ana i s. Irena. Uz česte glazbene stanke, govorile su nam o gradu Sinju, o Sinjskoj Alki i o snazi Marijina zagovora koji je 1715. godine spasio grad Sinj od deset puta brojnije vojske Osmanlija. Mikrofon su također prepustile i našim starijim sestrama koje su svjedočile o čudesnoj Božjoj providnosti i snazi Marijinog zagovora koji je u mnogim životnim situacijama bio nada i spas onima koji su se utjecali našoj Gospi od Danača. 

U Bazilici čudotvorne Gospe Sinjske misu je slavio sinjski župnik fra Antonio Mravak, a na orguljama je svirala školska sestra franjevka Anđela Crnjac sa zborom mladih kojem smo se na njihov poziv rado pridružile. 

Fra Antonio nas je velikodušno ugostio na ručku, nakon kojeg smo se vratili u Baziliku. Tamo nam je približio burnu povijest sinjskog franjevačkog samostana i povijest štovanja slike Gospe Sinjske sve od 1687. godine kada su je franjevci, bježeći pred Osmanlijama, iz Rame prenijeli u Sinj. Naposljetku smo imali priliku i razgledati Arheološku zbirku Franjevačkog samostana. 

U više navrata smo se prisjetili i naših palih branitelja i ubijenih fratara sinjskog samostana koji su vjerno i ponosno dali svoje živote za Boga i Domovinu. Evanđelje toga dana nam ulijeva nebesku nadu da nikome on njih neće propasti njegova nagrada: “Svi će vas zamrziti zbog imena mojega. Ali ni vlas vam s glave neće propasti. Svojom ćete se postojanošću spasiti.”

Hodočašće smo završili u busu, gdje se nastavilo moliti, pjevati i slaviti Boga, a za kraj su nam novakinje pripremile i jedan kviz o povijesti naše Družbe. Kvizu su se obradovale sve sestre, a pogotovo naše najmlađe koje su na zabavan način imale priliku ponoviti bogatu povijest zajednice u koju su ušle.

Protekla subota i nedjelja 15. – 16. studenoga bili su dani sestrinskog zajedništva, ispunjeni radošću, veseljem i pjesmom jer je Bog posebnim milostima pohodio svoje malo, ali zahvalno stado. Neka se On uvijek i u svemu proslavi. 

Lea Breskovac, kandidatica