Skupina "Sunce" je jučer provela lijepo i ispunjeno prijepodne u posjetu Domu za starije osobe "Park". Do doma smo se uputili pješice, uživajući u ugodnom vremenu.
Po dolasku su nas srdačno dočekali djelatnici doma, a djeca su za korisnike pripremila kratki program. Izveli smo himnu vrtića, recitaciju te glazbenu točku u kojoj su djeca svirala čašama skladbu „Trepak“ iz Orašara. Program smo završili plesom na kolu uz pjesmu „Mali bratec Ivo i Mala Marica“.
Nakon nastupa djeca su korisnicima doma podijelila sličice i privjeske koje su sama izradila te su se kratko zadržala u razgovoru s njima. Dvoje djece posjetilo je i odjel za osobe s Alzheimerovom bolešću, gdje su također podijelili sličice i podjelili dio programa.
Druženje smo nastavili uz pizzu i sok, a nakon odmora i okrjepe, puni lijepih dojmova vratili smo se natrag u vrtić.

Došli smo iz vrtića svetog Franje,
da vam malo uljepšamo dane.
Da vam malo zapjevamo,
Srce da vam razveselimo.
Za vas imamo želju neku,
Da vam dani mirno teku,
Da vam prođe svaka bol,
Da vam zacijeli svaka rana,
Mi vam šaljemo ljubav
Danas, sutra, svakog dana. 

Leopolda Kadić,
odgojiteljica

Misijska radionica

Postoje mjesta na kojima se čovjek osjeća ugodno, prihvaćeno, dobrodošlo. Kao kad te obaspe neka neobjašnjiva radost i imaš osjećaj da si kod kuće. Tako nekako bih opisala Dječji vrtić Svetog Franje u Zagrebu, kojega drže Sestre franjevke od Bezgrešnog začeća. Oduševila me je  jednostavnost, zajedništvo i Božja prisutnost koju sam osjetila u susretu sa sestrom Darkom, ravnateljicom vrtića i odgojiteljicom Leom, s kojima sam dogovorila radionicu.

Prava i iskrena dječja radost i znatiželja dočekala me u skupini “Sunce”. Pomalo zbunjeno su promatrali projektor, platno i stolić prekriven afričkim stoljnjakom i križem na njemu, ispitujući me: “Što ćemo to raditi, o čemu ćemo pričati?!  Naša radionica “Ti budi živi kruh drugome” započela je molitvom i razgovorom o kruhu, hrani koja nam je potrebna za svakodnevni život i zahvalnosti za nju. Naučili smo da nije dovoljno uzimati samo hranu za naše tijelo. Trebamo hraniti naše srce i našu dušu. Tu hranu daje nam Isus koji se nalazi u maloj bijeloj hostiji, ali i u svakome od nas. Svakako najposebniji dio radionice bio je onaj u kojemu su djeca dolazila Isusu i šaptala Mu tiho svoje zahvale, molitve i želje. Kroz prezentaciju fotografija i videa zajedno smo otputovali u daleku Venezuelu i Ugandu. Djeca su  mogla vidjeti bijedu i siromaštvo u kojima žive njihovi vršnjaci na drugom kraju svijeta.  Hladne, mračne kućice, bez prozora, toplog kreveta, ormara, struje, vode… Iznenađenog i tužnog pogleda promatrali su nasmijanu djecu u prljavoj i poderanoj odjeći, bez obuće na nogama. Posebno ih je dirnulo kada su čuli da su to djeca koja jedu jednom dnevno i to najčešće jelo koje se pravi od brašna i vode ili kašu.
Naučili su reći hvala na španjolskom jeziku i na svahiliju, a sve što su vidjeli i čuli potaknulo ih je da zajedno sa svojim odgojiteljicama izrade poklone za korisnike Doma za starije i nemoćne “Park” i tako i oni budu živi kruh drugome.

Na kraju ove naše radionice i druženja molitvom srca zahvalili smo Isusu za naše obitelji, hranu, djecu u potrebi i cijeli svijet.

Ana Papac
voditeljica misijskih aktivnosti

Odgojitelji za djecu – veseli maskenbal

U veselom i šarenom ozračju maškara odgojiteljice su u vrtiću izvele predstavu koja je razveselila male gledatelje. Smijeh, pljesak i uzbuđenje ispunili su prostor dok su djeca s velikim zanimanjem pratila priču o malom ježu i njegovom neobičnom zimskim problemu.

Radnja predstave pratila je malog ježa koji nije bio zadovoljan svojim bockavim  kaputićem. Želio je mekši, topliji i ljepši kaput, poput onih kakve su, prema njegovom mišljenju imale druge šumske životinje. Smatrao je da su njegove bodlje neugodne i da bi mu život bio ljepši bez njih.
U njegovoj tuzi uz druge životinje prišla mu je i lisica. U trenutku opasnosti pokazalo se koliko su ježeve bodlje važne. Taj njegov "bockavi" kaputić zaštitio ga je i spasio od lisice. Tada je mali jež koliko je poseban baš takav kakav jest te da ono što je želio promijeniti predstavlja njegovu najveću snagu.
Djeca su s oduševljenjem pratila rasplet priče, navijala za ježa i s radošću dočekala sretan završetak.

Poseban dojam ostavile su i lutke, maštoviti kostimi i poučna poruka o prihvaćanju sebe i svojih posebnosti.
Budući je predstava održana za vrijeme maškara djeca su je gledala prerušena u različite likove princeza, super junaka, glazbenika, pa do životinja i bajkovitih bića.
Veselu atmosferu dodatno su obogatile i vesele dječje  pjesmice koje su pratile likove iz priče.

Ova topla zimska priča još je jednom podsjetila djecu koliko je važno cijeniti ono što nas čini jedinstvenim. 

Ivana Totić, odgojiteljica

Lutkarski mjuzikl

Djeca su danas u prostorijama vrtića s velikim zanimanjem pratila lutkarski mjuzikl „Što ću biti kad odrastem?“ u izvedbi Studio Suncokret Duška Mucala.
Kroz vedru priču, pjesmu i lutke djeci je na njima blizak i razumljiv način približena tema zanimanja. Predstava je potaknula djecu na razmišljanje o vlastitim željama, interesima i talentima, ali i o važnosti svakog zanimanja. Djeca su aktivno sudjelovala, smijala se i rado odgovarala na pitanja.
Ovakvi susreti obogaćuju svakodnevni odgojno-obrazovni rad te djeci pružaju vrijedna iskustva kroz umjetnost. Djeca, kao i mi, njihove odgojiteljice, veselimo se svakoj idućoj predstavi. 

Ilka Mijatović,
odgojiteljica

Kako mediji oblikuju djetinjstvo?

Na predavanju dr. sc. Danijela Labaša s Hrvatskoga katoličkog sveučilišta za roditelje polaznika vrtića sv. Franje bilo je riječi o temi koja prožima svaku obitelj i svako kućanstvo, neovisno o dobi, a za odgoj djece posebno je bitna: Kako mediji oblikuju djetinjstvo?
Nižući primjere iz osobnog života i znanstvene karijere, kao i procjene struke i mnogobrojne statistike, Danijel Labaš iz više je perspektiva pokazao u kojoj su mjeri posljedice preranog izlaganja djece raznoraznim ekranima, od onoga televizijskog pa do zaslona mobitela, zapravo štetne. U svjetlu sve veće digitalizacije i virtualizacije naših života, pa i porasta umjetne inteligencije kao svojevrsne zamjene za ljudska bića u našim životima, kao digitalni life coach, a za poneke možda i zamjenski bog, opasnosti koje se otvaraju pred odrastanjem naše djece protokom su vremena sve veće.
Kako navigirati dječjim odrastanjem u dinamičnim okolnostima sveprožimajuće i stalnorastuće tehnologije, tražeći idealnu ravnotežu između njezina poznavanja i svijesti o prijetnjama koje predstavlja, pitanje je na koje je predavanje dr. sc. Labaša ponudilo osnovne smjernice, ali je i nakon predavanja ostalo sa svakim roditeljem.

Matija Štahan, tata

IZVOR NA KOJI SE VRAĆAMO

Tradicionalno požurivanje Božića u svijetu oko nas, ovog je došašća uspjela zaustaviti jedna ekipa djece i njihovih teta na jednom malenom mjestu - u samostanskoj kapelici Dječjeg vrtića svetog Franje. 

Nekad se toliko žurimo Isusu ususret da se može dogoditi da promašimo mir. Uz kolače, poklone i lampice, čeka nas On. U djeci. U njihovoj pjesmi i molitvi i ručicama što ga dočekuju da Njegovu ljubav pospreme u srce.

Umjesto štalice, malena samostanska kapelica. Umjesto pastira i ovčica, djeca i njihove odgajateljice. Jer On je došao kao beba među nas. A djeca tako divno osjete dolazak bebe! Pogotovo Njega, Isusa.

I ove godine djeca su pripremila pjesme, igrokaz, ples, svoje čisto srce - za dolazak Kralja. I došao je taj dan, 17. prosinca! Spavači nisu spavali. Predškolarci su preskočili svoju predškolu. Važno su sve pripremali za priredbu i svetu misu. Tog popodneva ispunili smo samostansku kapelicu: roditelji, braca, sestre, bake i djedovi. 

Sunca su nam pripremila igrokaz 'Božićni zagrljaj'. Trudili su se, bili su glasni i zapamtili sve riječi! Potom su izveli 'Djetešce nam se rodilo', pjesmu koja nam je zasigurno svima obilježila djetinjstvo i prve osjećaje prema novorođenom malom Isusu. Potom su uslijedile pjesme 'Narodi nam se' i 'Veselje ti navješćujem'. Tu su se pjesmi pridružili i roditelji i bake i djedovi! 

Pjesmu 'Moj dar' izvele su sve vrtićke skupine zajedno, a onda su vrlo ozbiljno i predano predškolci čašama odsvirali skladbu 'Orašar'. Svaka im čast, i djeci i tetama na pripremi. Zajedno sa svom djecom, i mi 'gosti' otpjevali smo dobro poznatu pjesmu 'Vratite nam malog Isusa' uz koreografiju. Iznenađenje za kraj bilo je uprizorenje živih jaslica u izvedbi skupine Zvjezdice. Prekrasno, prelijepo i dostojanstveno, pravi uvod u slavlje svete mise, koju je predslavio župnik župe Gospe Lurdske u Zagrebu fra Ante Bešlić, OFM. I ove godine smo se prisjetili kako volimo naše svećenike i propovijedi za djecu, tako bliske, nježne i s puno pitanja i dječjih odgovora koji nam griju srce i izmame osmjehe. Čak i poneki pljesak! Dovoljno je spomenuti da smo po skupinama, kako smo u kapelici stajali, morali imitirati životinje koje su bile oko Isusa u jaslicama: ovčice, kravice i magarce! 

Neka nam svima ova kapelica bude Izvor na koji se vraćamo. To su jaslice u kojima se događa smijeh, ljubav, tu se daruje Isus u hostiji, tu su naša djeca radila prve korake u vjeri. Tu su stvarala odnos prema svetome. I ove godine Isus dolazi kao beba tu za nas, kao smisao, kao mir, kao živa Osoba koju će naša djeca zagrliti i donijeti u naše domove. Naše tete su super, molimo i zahvaljujmo na njima! Isus je super! Sretan i blagoslovljen Božić!

mama Mihaela

Poseban dan

Uoči blagdana svetog Nikole naš vrtić ispunio je poseban ugođaj radosti i iščekivanja. Ove godine djeca su imala priliku pogledati izvedbu najdraže nam priče " Maca papučarica". Priča je to poznata djeci, ali svaki put kad je slušaju kao da je slušaju po prvi put, pa je to motiviralo nas odgojiteljice da je uprizorimo uz pomoć lutaka i glumačke igre.

Predstava je u prostor unijela živopisne boje, glazbu i toplinu koja je osvojila srca sve djece. Kombinacija lutkarskog kazališta i živog glumačkog nastupa omogućila je djeci da se potpuno užive u priču o dobroćudnoj maci koja brine o papučama svojih prijatelja. Djeca su s oduševljenjem pratila putovanje djece, smijala se njihovim dogodovštinama i s velikom pozornosti sudjelovala u interaktivnim dijelovima predstave.
U duhu svetog Nikole, poruke predstave o dobroti, brizi jednih za druge i prijateljstvu dodatno su odzvanjale i povezivale se s vrijednostima koje svakodnevno njegujemo u našem vrtiću.
Na kraju predstave sve nas je iznenadio i sveti Nikola kojeg smo pronašli u našoj kapeli kako spava...Pozdravio je djecu, pohvalio njihov trud i rad, te uručio svakom djetetu prigodan dar.

Osmjesi na dječjim licima bili su najveća potvrda  da je ovaj dan bio poseban. 

Ivana Totić, odgojiteljica

DOBROTA - ZAHVALNOST - UZAJAMNO DARIVANJE

Iako je blagdan svetog Nikole ove godine pao u subotu, radost je u naš vrtić stigla dan ranije. Sv. Nikola je posjetio naš vrtić i obradovao djecu toplom riječju, osmijehom i simboličnim poklonima.

Djeca su ga dočekala s iskrenim oduševljenjem – grlila su ga, zahvaljivala mu i s puno pažnje slušala njegove riječi. Rado su mu pomagala dodajući poklone i čuvajući biskupski štap, a svaki njegov zagrljaj i nježna riječ unijeli su još više topline u ovaj lijepi susret.

Na kraju su mu djeca zahvalila pjesmom, stvarajući posebno blagdansko ozračje koje će dugo pamtiti. Susret sa svetim Nikolom podsjetio je sve prisutne na važnost dobrote, zahvalnosti i uzajamnog darivanja. 

Ilka Mijatović, odgojiteljica

Otvorenost za Božje iznenađenje

Poticajan duhovni događaj za roditelje čija djeca dolaze u vrtić organizirana je u utorak, 2. prosinca 2025. u 18h u Dječjem vrtiću sv. Franje u Zagrebu. Sestra Darka pozvala je fra Ivana Majića iz Samobora da održi adventski duhovni nagovor. Duhovna obnova potrebna nam je svima, pogotovo u vremenu došašća kada se povećava ponuda adventskih i božićnih sadržaja, međutim, ono što je zaista potrebno tiče se prvenstveno našega srca koje se treba pripremiti za dolazak betlehemskog Djetešca što je fra Ivan lijepo istaknuo u svom nagovoru.

Nadahnutim riječima fra Ivan je govorio o važnosti zahvaljivanja za svaki darovani trenutak budući da smo svi pozvani da u dolasku Božića prepoznamo pravo, Božje vrijeme, kairos vrijeme Božje blizine i intervencije. Pozvani smo na to da nam Božić i Isus ne promaknu u kontekstu povećane potrošnje i svakodnevne užurbanosti.
Fra Ivan nas je također potaknuo na jasno razlikovanje površnog Adventa potrošnje od onog pravog, unutarnjeg adventa pozivajući nas da svoj svakodnevni obiteljski život pretvorimo u prostor susreta s Bogom, a ne samo u niz obveza i navika. Zahvalnost kao temeljni stav vjernika nestaje onda kada smo prezasićeni raznim brigama, problemima, a pojavljuje se kada ispraznimo svoja srca, kada se osiromašimo i otvorimo za istinski Božji dar koji nam dolazi najprije u euharistiji, a onda i u svakom susretu gdje jedni u drugima možemo prepoznati dolazak Božjeg Djeteta.

Prisutnost brojnih roditelja i toplina kojom su nas dočekala naše drage sestre i odgajateljice dale su osjećaj žive zajednice, žive Crkve koja zajedno traži dublji smisao i koja želi odgajati djecu u dubokoj i istinskoj vjeri. Posebnu radost svima je donio maleni Filip Runje, koji je svojim budnim i poučnim praćenjem blagoglagoljivog fra Ivana postao živi podsjetnik na Isusove riječi o djetinjosti srca i otvorenosti za Božje iznenađenje.

Ivan Bartulović, tata
 

Pomoć djeci Nigerije

U četvrtak, 27. studenoga, dvorište našeg vrtića pretvorilo se u pravu božićnu bajku. Djeca iz obje vrtićke skupine, Zvjezdice i Sunce, zajedno sa svojim odgajateljicama pripremila su humanitarnu izložbu dječjih radova koja nas je sve oduševila.

Već danima prije same izložbe naši su mali humanitarci marljivo radili. Svojim su rukama izrađivali ulaznice koje su potom prodavali roditeljima, bakama i djedovima. Prikupljena sredstva od dobrovoljnih priloga namijenjena su pomoći djeci u Nigeriji i sestrama karmelićankama koje se svakodnevno brinu o njima. Na taj su način naši mališani imali priliku naučiti jednu od najvažnijih životnih lekcija - da sreća postaje veća kada se dijeli s drugima.
Dvorište vrtića bilo je ukrašeno prekrasnim dječjim radovima u duhu nadolazećeg Božića. Poseban dojam ostavila je uprizorena Betlehemska štalica koju su djeca i odgajateljice s puno truda i ljubavi pripremili.
Niske temperature nisu nas omele, uz topli čaj i kekse proveli smo lijepo vrijeme družeći se i razgovarajući s drugim roditeljima i našim dragim odgajateljicama. Smijeh djece, toplina zajedništva i osjećaj da činimo nešto dobro ispunili su srca svih prisutnih.
Ovakvi događaji iznimno su važni za odgoj naših najmlađih. Kroz sudjelovanje u humanitarnim akcijama djeca uče da svijet ne postoji samo za njih, već da oko nas žive i oni kojima je pomoć prijeko potrebna. Razvijamo u njima empatiju, solidarnost i osjećaj za druge - vrijednosti koje će ih, nadamo se, pratiti cijeloga života.

Zahvalni smo na ovom lijepom događaju, koji je naša srca polako počeo pripremati za dolazak našeg Spasitelja, Krista Kralja!

Antonia M., mama

Hej čizmice lutalice,
na novi put se kreće
po još jedno iskustvo
i novi osjećaj sreće.

Bio je to jedan strm
i nepristupačan prostor prije,
ali sada zasigurno više nije...

Pripreme su morale trajati duže,
ali sve je puno lakše i brže
kad se tatine ruke udruže.

Kamilica, špinat, luk, salata.,
sve je bilo spremno za sadnju,
ali ništa bez vrtnog alata.

Prekopaj, usitni, istresi, prekrij,
ubaci, obilježi, poravnaj
i na kraju sve dobro zalij.

"A što je sad ovo?", Niko viče,
"Sve smo pripremili i posadili,
a ništa ne niče."

"Strpljenja djeco", govore tete,
"sad ćemo malo čekati
dok hladni mjeseci ne prolete".

Dragi Bog će i na biljke
misliti u svakom danu,
a mi ćemo zahvalni biti
za mirisnu i ukusnu hranu.

Ivana Totić,
odgojiteljica

Dar života i ljepota prirode

U danima kada se posebno prisjećamo Svih svetih i naših dragih pokojnika, skupina „Sunce“ uputila se u posjet groblju Mirogoj.
Na groblju smo se zajednički pomolili za naše pokojne, zapalili svijeće i posjetili njihove grobove. Djeca su s pažnjom i ozbiljnošću promatrala svijeće i cvijeće na grobovima, postavljala pitanja i dijelila svoje misli o nebu, Bogu i onima koji su sada kod Isusa. Na jednostavan, ali dubok način učili smo o vrijednosti sjećanja, molitve i zahvalnosti.
Nakon mirnog i molitvenog dijela, nastavili smo put kroz šumu prema Fratrovcu gdje je djecu dočekala čarolija jeseni – šareno lišće, miris zemlje i blagi povjetarac. Djeca su s veseljem istraživala prirodu, promatrala različite oblike lišća, grane i drveće, a nije nedostajalo igre i smijeha. Napravili smo i mali piknik, gdje smo zajedno blagovali dijeleći svoje grickalice.
Putem kroz šumu smo pjevali pjesmu „Sveti svi kad uskrsnu“, koja je unijela dodatnu radost u naš hod. Pjesmom i molitvom zahvalili smo Bogu na daru života i ljepoti prirode kojom nas svakodnevno obasiplje. 

Ilka Mijatović, 
odgojiteljica

Hodočašće do Gospinog vrta: dan ispunjen molitvom, zajedništvom i igrom

Danas se skupina "Sunce"  zaputila na malo hodočašće od našeg vrtića prema Gospinom vrtu. Put je pratila pjesma i uzbuđenje. Po dolasku nas je dočekao otac Nikola koji nas je uveo u razmatranje otajstava Gospine krunice. Šetali smo postajama kroz vrt, a kod svake smo kratko zastali kako bismo poslušali tumačenje i zajedno razmislili o poruci koju nosi. Na završetku pobožnosti, kod središnjeg kipa Blažene Djevice Marije, radosno smo zapjevali pjesmu Gospi na čast.

Nakon toga smo se uputili u crkvu, gdje su bile blagoslovljene desetice krunica. Zajedno smo izmolili jednu deseticu i zahvalili na ovom predivnom danu.

Slijedio je zasluženi odmor i okrjepa – sendviči. Nakon ručka, nastavili smo prema kapelici koja je tek dan ranije blagoslovljena. Kapelica je posvećena roditeljima sv. Male Terezije, sv. Louis  Martin i sv. Marie-Zelie, a imali smo priliku vidjeti i njihove relikvije, što je bilo posebno iskustvo.

Za kraj, dan smo upotpunili veselom igrom i druženjem na otvorenom. Djeca su se okušala u badmintonu, nogometu, potezanju konopa, a isprobali smo i frizbi. Pojeli smo još malo grickalica, još se malo poigrali, te se potom sretni i ispunjeni vratili natrag prema vrtiću.

Ovo hodočašće bilo je pravo malo putovanje srca – prožeto molitvom, pjesmom, radošću i zajedništvom koje ćemo svi dugo pamtiti.

Leopolda Kadić,
odgojiteljica

800. obljetnica Pjesme stvorova

Jučerašnja proslava Dana našeg vrtića, Svetog Franje, ujedno i blagdana Anđela čuvara, bila je ispunjena zahvalnošću, zajedništvom i molitvom. U kapelici vrtića održano je svečano misno slavlje koje je predvodio fra Milan Gelo, franjevac konventualac. U homiliji se na poseban način približio djeci u razgovoru o svemu stvorenome, zahvalnosti i radosti.

Prije same Svete mise djeca su, uz pomoć svojih odgojiteljica, pripremila i prikazala film u kojem su kroz glumu, ples i pjesmu dočarala zahvalnost za sva stvorenja koja je Bog stvorio, obilježavajući tako i 800. obljetnicu "Pjesme stvorova" svetog Franje. Ovaj kratki, ali dirljiv prikaz podsjetio je sve prisutne na ljepotu dječje spontanosti i jednostavnosti u izražavanju vjere i radosti.

Roditelji su se odazvali u velikom broju i aktivno sudjelovali na misnom slavlju, što je dalo cijeloj proslavi dodatnu toplinu i osjećaj zajedništva. Vladala je lijepa atmosfera ljubavi, zajedništva i zahvalnosti, u kojoj se jasno osjetila radost pripadanja jednoj velikoj vrtićkoj obitelji.

Nakon Svete mise sve su prisutne velikodušno počastile časne sestre zakuskom u dvorištu dječjeg vrtića. Uz druženje, razgovor i smijeh, slavlje se nastavilo u vedrom i prijateljskom ozračju, ostavljajući iza sebe uspomene koje će svima još dugo ostati u srcima.

Petra Bartulović,
mama

Prava čarolija

U skupini SUNCE održana je posebna i nezaboravna radionica. U goste su nam stigli mladi znanstvenici s Fakulteta kemijskog inženjerstva i tehnologije (FKIT) – doc. dr. sc. Katarina Mužina i dr. sc. Filip Brleković.

Kroz razne zanimljive eksperimente djeci su približili svijet kemije i istraživanja na način koji je bio razumljiv, zabavan i poticajan. Djeca su s velikim uzbuđenjem promatrala pokuse, postavljala pitanja i  aktivno sudjelovala. Njihova lica odražavala su radost i znatiželju, a posebno su bili ponosni kad su mogli i sami biti „mali znanstvenici“ i sudjelovati u pokusima.

Cijela atmosfera bila je ispunjena smijehom, veseljem i oduševljenjem. Djeca su bila presretna, a na kraju radionice zajednički su zahvalili našim dragim gostima i pozvali ih da nas ponovno posjete.

Ovakva iskustva potvrđuju koliko su znatiželja i istraživački duh važni za razvoj djece, a kada se znanost predstavi na kreativan i blizak način, ona postaje prava čarolija. 

Ilka Mijatović,
odgojiteljica

Dana 23. rujna u našem je vrtiću gostovala dječja književnica Željka Horvat Vukelja. Boravila je u obje skupine – Sunce i Zvjezdice – te je djeci na njima blizak i zanimljiv način približila svijet priče, pokreta i zvuka.

U starijoj skupini "Sunce" književnica je pričala razne priče kojima je poticala djecu na brigu o higijeni i na manje provođenje vremena pred ekranima mobitela i računala. Djecu je posebno zainteresirala kada im je pokazala instrument kalimbu, do tada mnogima nepoznat. Djeca su s velikim zanimanjem promatrala kolimbu, imala su priliku dotaknuti je, istražiti njezin neobičan oblik te isprobati odsvirati i pokoju notu, što ih je posebno razveselilo.

U mlađoj skupini "Zvjezdice" književnica je kroz kratke dramske improvizacije, tzv. pričokaze, djecu aktivno uključila u svaku priču. U interakciji s djecom ispričala je priču o tužnom kišobranu, kroz zabavnu priču ih upoznala s instrumentima, a isto tako i s geometrijskim likovima. Na kraju su djeca imala priliku ponoviti ispričane priče uz pomoć plošnih lutaka. Sve je bilo obogaćeno pokretom, pa su djeca radosno i aktivno sudjelovala u svim pričokazima.

Posjet književnice bio je ispunjen veseljem, učenjem i igrom te je djeci pružio jedno novo i nezaboravno iskustvo. 

Odgojiteljice: 
Ilka i Ivana

Projekt skupine Sunce: 
Medo Vinko upoznaje biljke

Potaknute hodajućim jaslicama, mislile smo da bi bilo zanimljivo napraviti sličan projekt vezan uz ekologiju. Željele smo da djeca na aktivan način, u zajedništvu sa svojom obitelji, istražuju prirodu te da se važnost ljubavi prema stvorenome preljeva iz doma u vrtić i iz vrtića u dom.
Projekt smo proveli kroz ožujak i travanj. 

Leopolda Kadić, odgojiteljica

HVALA

Sveta misa zahvalnica povodom kraja pedagoške godine u vrtiću Svetog Franje održana je 12.lipnja 2025. godine u samostanskoj kapelici.

Bogoslužje je predvodio pater Tvrtko Barun koji nas je uz dječju spontanost podsjetio na četiri značajne riječi- molim, hvala, izvoli i oprosti. Te riječi pridonose pravednosti koja je temelj ulaska u Kraljevstvo Nebesko.
Cijelu je euharistiju pratila pjesma vrtićke djece uz našeg poznatog gitarista, tatu Antu Mikulića i svesrdnu pomoć svih odgojiteljica koje su sudjelovale u pripremi današnjeg slavlja.
Na kraju misnog slavlja slijedila je svečana podjela diploma i prigodnih uspomena našim predškolcima, uz Božji blagoslov.
Vjerujem da će naši predškolci nastaviti svoje školovanje u duhu vrijednosti koje su učvrstili boravkom u vrtiću, a da će ih na tom putu pratiti Božji blagoslov.
Druženje smo nastavili u veselom tonu u dvorištu vrtića jer mi roditelji predškolaca znamo da ovo nije rastanak, nego nastavak, a dani provedeni u vrtiću vežu najljepše uspomene- zato se djeca rado vrate u posjet vrtiću i kad su već “veliki” školarci.
I za kraj, u duhu današnje propovijedi, od četiri značajne riječi, mislim da u ime svih roditelja predškolaca mogu izdvojiti riječ HVALA.

Hvala odgojiteljicama na svoj ljubavi, pažnji, brizi i znanjima koje su dale našoj djeci i hvala za još toliko toga što se i ne može potpuno izraziti riječima.
Hvala i na brižno slaganoj mapi radova i slika koja će nam uvijek biti draga uspomena na vrtićke dane.
Hvala!

Mateja R.,
mama

Daleko od buke grada

Došao je i dan za naš zajednički  izlet obje skupine, „Sunce“ i “ Zvjezdice“, na   selo Šumećani pokraj šume Marče. Tu se nalazi jedno lijepo seosko imanje „Kezele“.

Molitvom za  sretan put  krenuli smo autobusom kojeg je vozio naš vozač gospodin Nenad. Na odredištu su nas dočekale dvije gospođe Ana  i Lea, te nakon kratke okrepe odvojile su se naše  skupine. Skupina „Zvjezdice“ otišla je vidjeti životinje - ovce, svinje, patke, zečeve i ponije. Imali su priliku i hraniti ih, pa su se djeca veoma  radovala. Skupina „Sunce“ mogli su vidjeti etno zbirku od petrolejske lampe, različitih kuhinjskih posuda, starog alata, foto albuma,  pa sve do fotoaparata. Čak se našla i  jedna stara Vatrogasna  sirena. Bio je tu i jedan telefon sa slušalicom kojem su se brojevi trebali okretati, pa je svako dijete okrenulo jedan broj. Zatim je slijedila zamjena skupina za razgledavanje.

Čekalo nas je i jedno veliko novo dječje igralište sa toboganima, penjalicama i ljuljačkama, a najveća  atrakcija bio je jedan stari  traktor na kojem su se djeca izmjenjivala  u ulozi „vozača“.

Nakon finog ručka zajedno smo otišli i u šumu „Marče“. U šumi je skupina „Zvjezdice“ slijedila poučnu stazu gdje su djeca istraživala i proučavala zašto je šuma važna i kako je treba čuvati i brinuti se o njoj. Igrali su igre i pjevali o šumskim životinjama. Skupina „Sunce„ nastavila je dugu šetnju do  jezera.

Dok smo se zajedno vraćali  iz šume mogli smo se svi zajedno diviti cvrkutu ptica i visokim stablima koji  su nas okruživali. Došli smo ponovno na  igralište i onda je slijedio povratak.

Zahvalni Gospodinu na lijepom danu i našem druženju uputili smo se autobusu puni dojmova sa željom da ponovno imamo zajedničko druženje u  prirodi sa puno šuma, životinja, livada, oranica, voćnjaka, daleko od buke grada.

s. Kristina Radoš

Majka Božja od Kamenitih vrata

Sunčan dan, ruksaci na leđima i uzbuđenje u zraku – tako je započela naša gradska avantura. Predškolci su s veseljem krenuli u otkrivanje znamenitosti zagrebačkog centra.
Izlet je započeo dolaskom autobusa na Kaptol, gdje smo stali ispred Zagrebačke katedrale. Djeca su sa zanimanjem promatrala njezine visoke tornjeve, a zatim smo se spustili prema Dolcu, zagrebačkoj tržnici. Tamo smo razgovarali o poznatoj kumici s košarom i šarenom šestinskom kišobranu – simbolima grada i vrijednih žena koje su svakodnevno donosile domaće proizvode Zagrepčanima.
Nakon Dolca stigli smo na Trg bana Jelačića. Prvo smo prošetali do Manduševca, gdje smo uz slušanje zanimljive priče, imali priliku rashladiti ruke. Zatim smo kod bana Jelačića naučili ponešto i o njegovom konju.
Šetnju smo nastavili prema Oktogonu, prolazu sa staklenim krovom, gdje smo tražili skriveni brončani kip psića Pluta. Nedaleko odatle posjetili smo prostor udruge Marijini obroci, gdje smo pogledali kratki film o djeci iz siromašnih krajeva svijeta koja se vesele toplom obroku u školi. Djeca su pažljivo slušala i pokazala suosjećanje.
Planirali smo se uspeti Uspinjačom, ali kako nije radila, hrabro smo krenuli stepenicama prema Gornjem gradu. Na vrhu, u parku pored Gričkog topa, sjeli smo i pojeli sendviče, a zatim s nestrpljenjem čekali podnevni pucanj. Iako nas je sve iznenadio i prepao, to je bio jedan od trenutaka o kojem su djeca još dugo pričala.
Nakon toga smo posjetili Zvjezdarnicu, gdje nas je dočekao gospodin Ivan. Pokazao nam je unutrašnjost zvjezdarnice i objasnio kako teleskopi funkcioniraju, iako zbog dnevnog svjetla nismo mogli pogledati kroz njih. Ipak, djeca su bila puna pitanja.
Zatim smo došli do kipa svetog Jurja, gdje smo pričali uzbudljivu priču o vitezu koji je ubio zmaja kako bi spasio narod.
Naša posljednja stanica, i najvažniji posjet ovog dana, bila je Majka Božja od Kamenitih vrata. Djeca su spontano kleknula na molitvu. Zajedno smo zapjevali Majčici, zatim istraživali i čitali pločice zahvale za uslišanje molitve.
Na samom kraju otišli smo do parka, pojeli sladoled pa se uputili prema autobusu i natrag u vrtić.
Vjerujem da će predškolci dugo pamtiti današnje susrete i doživljaje, osobito zajedništvo i radost.

Leopolda Kadić, odgojiteljica