Isuse, Blažena Djevica Marija porodila te
i položila u jasle.
Stanovnici Betlehema nisu te htjeli
u svojim kućama.
Čak ni u svratištu nisu našli mjesta za tebe.
Nisu prepoznali koliki si ti dar.
Najveća radost je prihvatiti tebe.
Nema dara kao što si ti. 
Bog nam je dao najljepši dar – tebe.
Tvoj mir, ljubav i radost su u svakome
tko te primi. 
Zagledani u tebe možemo samo zahvaljivati. 
Zahvaljujemo za sve lijepo što smo 
od tebe primili i što smo doživjeli,
osobito za dobre ljude
preko kojih si nas pohađao i bio s nama. 
Hvala za svaku lijepu riječ, gestu ljubavi,
opraštanja, razumijevanja i povjerenja,
svaki pozdrav i svaku zahvalu.
Svaki naš susret daj da se dogodi
kao prihvaćanje tebe. 
Hvala ti, Isuse. 

Gospodine, rekao si svojim učenicima: 
"Hajdete i vi u osamu na samotno mjesto, 
i otpočinite malo." 
Sveci su rado išli u osamu na samotna mjesta. 
I počivali su u osami malo. 
Daj nam da te poslušamo
te po primjeru tvojih učenika
i mi znamo potražiti samotna mjesta 
i u osami malo otpočinuti.
Jednom od nas počinak je u šetnji na zraku, 
drugome u tišini crkve ili sobe, 
trećemu je u dobrome štivu, 
četvrtome u lijepome filmu ili dobroj glazbi. 
Sve ima svoje vrijeme, uči nas Sveto pismo.  
Postoji vrijeme rada i vrijeme odmora.
Daj da ti zahvaljujemo za dar vremena 
i posvećujemo molitvom sve časove vremena.
Daj da imamo vremena 
kad svi drugi budu žurili. Amen. 

HVALA ti, Bože, za majke.
One uvijek nalaze načina kako voljeti,
kako očuvati nadu,
kako život učiniti novim.

I nikada ne pitaju 
kada je dobro vrijeme za život,
a kada bi mu nevrijeme moglo nauditi.
One žive.
Samo žive.
Uvijek strpljive
jer ih nije moguće obeshrabriti.
Uvijek nestrpljive 
jer znaju da se nijedno dobro ne može
prerano dogoditi.

Nikada se ne skrivaju pred životom.
Ali nerijetko,
samo njima znanom mudrošću,
i od smrti uspiju sakriti život svojih ljubljenih.

Hvala ti, Bože, za majke.
Nema buke koju one ne bi mogle nadjačati
svojom šutnjom.
Nema pitanja 
na koje ne bi mogle odgovoriti,
koje ne bi mogle razotkriti jednim pogledom.

Dogodi se
da se u njima sve smiješi,
ali svoj osmijeh čuvaju u srcu.
Dogodi se
jer znaju da je mnogočemu potrebno
vrijeme dozrijevanja.
I da ima trenutaka
koje nije dobro požurivati.

Majke nam govore
i prije nego ih umijemo čuti.
I razumjeti.
One,
kad god im se pruži prilika,
svoje poruke odlažu u naša srca
da se s njima možemo susresti
čim za to bude vrijeme.

Hvala ti, Bože, za majke.

S. Lice (Iz knjige: Želim ti sva blaga Božja)

Čovjek je sličan Bogu igraču ne samo po neslužnosti , što Božjim stvoriteljskim darom postoji jednostavno zato što postoji, nego i po tome da postoji radosno. Igra je naime djelatnost koja pruža zadovoljstvo, daje ugodu iliti stvara radost. Bog radosno postoji i zadovoljno djeluje. Pa je i u tom smislu igrač. Sličan Bogu igraču, čovjek je također stvoren za radosno postojanje i zadovoljno djelovanje. Prve stranice Biblije upravo to živopisno slikaju. Poslije se dogodio poremećaj. Obnova, kroz muku i križ, ide za uspostavljanje i natkriljivanjem iskonskog radosnog stanja i postojanja. Posljednje stanje spašenog čovječanstva, Crkve Božje, predočeno je kao svadbena igra, kao radost.

Ivan Golub,
Homo ludens, imago Dei 
(isječak)

Jedna priča govori o mladiću koji je otišao posjetiti mudra čovjeka i ispričao mu o sumnjama kojima su ispunjeni njegovi osjećaji prema lijepoj djevojci. Mudrac ga je saslušao, pogledao ga u oči i rekao mu samo jedno: „Ljubi je.“ I ni riječi više nije rekao. Nezadovoljan, mladić je dodao: „Ali, još nisam siguran…“ Mudrac je ponovno savjetovao: „Ljubi je.“

Vidjevši mladićevu zbunjenost, nakon kratke tišine nastavio:
„Sine moj, ljubav je odluka, a ne osjećaj. Ljubav je posvećenost. Ljubav je glagol, a plod toga djelovanja je ljubav. Ljubav je vježbanje u vrtlarenju. Počni s onim što te muči, pripremi tlo, zasij sjeme, budi strpljiv, zalijevaj i brini se o njemu. Budi spreman na pošasti, sušu i poplavu, čak ni zbog toga nemoj napustiti svoj vrt. Ljubi; odnosno drugim riječima, prihvati, cijeni, poštuj, pokloni svoju naklonost i nježnost, divi se i imaj razumijevanja. jednostavno rečeno: ljubi! Život bez ljubavi nema nikakvog smisla.“

Tada je mudrac dodao:
Inteligencija bez ljubavi čini te nastranim.
Pravednost bez ljubavi čini te nepomirljivim.
Diplomacija bez ljubavi čini te licemjerom.
Uspjeh bez ljubavi čini te oholim.
Bogatstvo bez ljubavi čini te pohlepnim.

Podložnost bez ljubavi čini te pokornim.
Siromaštvo bez ljubavi čini te arogantnim.
Ljepota bez ljubavi čini te smiješnim.
Autoritet bez ljubavi čini te tiraninom.
Rad bez ljubavi čini te robom.

Jednostavnost bez ljubavi čini te manje vrijednim.
Zakon bez ljubavi je ropstvo.
Politika bez ljubavi čini te sebičnim.
Život bez ljubavi nema nikakva smisla.“

Hvala ti, Isuse što nas učiš živjeti zajedno. 
Daj da ne stvaramo podjele niti se dijelimo među sobom. 
Mi ljudi smo potrebni jedni drugima.
Danas je život težak, pretežak mnogim ljudima.
Ti si nas stvorio da pomažemo jedni drugima
i podržavamo nadu jedni drugima u ovaj život, a nadasve u vječni život. 
Ti želiš i planiraš za nas velike stvari.
Onaj koji se preda tebi, daje se onome koji može učiniti sve. 
Daj da se uvijek i posvuda sjetimo koliko si ti za nas učinio i koliko činiš
i da ti budemo vjerni i zahvalni kroz ljubav prema braći i sestrama 
i pomaganje u svemu. 
Ljubav je uvijek vrlo domišljata i konkretna, ide onkraj svih teškoća. 
Nadahnjuj nas trajno na djela ljubavi. 
„Što god ste učinili jedni drugima - veliš - meni ste učinili.“
Blago onima koji u tome postignu što veće savršenstvo.
Hvala ti, Isuse. Amen.

U nekome razrušenu gradu pronađena je na zidu podruma zapisana ispovijest vjere nekoga prognanika: 
Vjerujem u sunce, čak i kad više ne sja.
Vjerujem u ljubav, čak i kad je ne osjećam.
Vjerujem u Boga, čak i kad on šuti.

Želim ti uvijek iznova jesen da shvatiš koliko je život velik i raznolik. Nalik igri, ozbiljnoj a istovremeno vedroj nikada jednostranoj jer u sebi sjedinjuje sve suprotnosti. Rast, cvjetanje i propadanje spadaju ne samo u ritam prirode, nego prožimaju i vrijeme našeg vlastitog života. Pokazuju nam koliko smo smrtni ljudi i kako ne možemo sve postići. U jesen postoje različite promjene ali i tihi trenuci. Oboje je važno da bi u naš život ušlo više sklada a mi otkrili njegovu puninu. Gdje se nešto mijenja, tu pripada magla isto kao i jesen, sjajan pogled u daljinu.

Jesen je vrijeme zahvalnosti. Prividne, po sebi razumljive stvari kao hrana i stan, susreti s drugim ljudima, dar su koji ne dugujemo svojim vlastitim nastojanjima i naporima. Tko je zahvalan, može prihvatiti prošlost, radovati se sadašnjosti i doći na nove ideje za budućnost. Promatraš li život kao dar, shvatit ćeš kako je vrijeme dragocjeno i koliko nam prilika daje svaki novi dan.

Želim ti uvijek iznova strpljivost da doživiš bogatu jesen, koja će te nadariti i iznenaditi svojim obiljem. Nađi jednostavno vremena za to i budi strpljiv, i u tvom životu će, često posve skrovito, rasti i dozrijevati mnogo toga. Ne možeš sve sam proizvesti. Dadneš li stvarima i ljudima vremena da se razviju, bit ćeš nagrađeni nečuveno bogatom žetvom.

Hrabrost je očitovati sebe takvim kakav si u stvarnosti. Prečesto se skrivamo iza maske jer ne želimo da drugi primijete kako se stvarno osjećamo. Pustimo li da sve predodžbe kakvi bismo trebali biti otpadnu kao uvelo lišće, osjetit ćemo kako nas to može olakšati i dati nam novu snagu.

Svatko od nas je jedinstven i neponovljiv, svojom pojavom, svojim licem, načinom kako hoda i kako se kreće, kako govori i kako nekoga gleda. Svatko ima nešto nezamjenjiva i zato je dragocjen. Ne treba se dakle ni pred kim niti iza bilo čega skrivati.

Želim ti prijateljstva i kontakte s ljudima koji ti daju sigurnost i zaštićenost, i uvijek iznova snagu da budeš potpuno ti. Takvi odnosi daju ti toplinu i novi dah, ali i da osjetiš odmak - daljinu i blizinu.

Phil Bosmans

Hvala ti, Isuse, što nas posvećuješ.
Ti nas sve želiš svetima.
Sveti su oni koji poštuju najveću zapovijed.
Najveća zapovijed je ljubav.
Ljubav i nije zapovijed, nego radost.
Sveti su koji ljube tebe i koji ljube bližnjega.
Sveti imaju slobodu duha.
Oni svoj život daju da bi bili kruh dobrote ljudima.
I svojim mučiteljima opraštaju, niti njih ne mrze.
Slobodni su od mržnje, slobodni su od nasilja i osvete,
milosrdni su. Može se čak reći: svetac sveca poznaje.
Tko ima Duha Svetoga, taj lako prepozna svetost.
Sveti se često zajedno i druže i jedan drugome pomažu.
Nemaju svi sveti istu vrstu svetosti. Ima ih koji
s drugim svecima nikada ne bi mogli zajedno živjeti.
Ne idu svi istim putem. Ali svi dolaze k Bogu.
Škole svetosti su susreti s tobom i s ljudima.
Sveti svjedoče da ništa nije toliko obično
da u njemu nema tvoje prisutnosti
i da ništa nije tako malo da se u tome
ne bi očitovala svetost. Daj da tako živimo
da se u našemu životu očituje tvoja i naša svetost.
Hvala ti, Isuse. Amen.

Objava malenima
(Mt 11,25–26)
Reče Isus: »Slavim te, Oče, Gospodaru neba i zemlje, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima. Da, Oče, tako se tebi svidjelo.«
Tko su Isusovi maleni? Komu to Otac objavljuje otajstva nebeskog kraljevstva? Maleni su oni koji su jednostavni. To mogu biti i oni najučeniji, ali i oni priprosti. Jednostavnost je lijepa osobina. Ona ne komplicira. Ne laže. Jednostavnost ljubi. Da, jednostavnost pita, ali ona lako i razumije. Ona čak umije živjeti zajedno i onda kad ne razumije. Jednostavnost prihvaća. Ona se prigiba i oprašta ne sablažnjavajući se tuđom slabošću. Jednostavnost proniče duboko, jer je sposobna usmjeriti se na bitno. Ne zaustavljaju je usputne sitnice. Takvima, jednostavnima, Otac objavljuje svoje kraljevstvo. Želi biti takav! Potroši nešto svoje snage da takav i postaneš. Pitaš se kako? Ne boj se osloboditi naučenih obrazaca življenja. Pogledaj malo šire. Dublje. Slobodnije. Ne kompliciraj. Uoči ono bitno. 

Pripremio: fra Josip Vlašić

TVOJ KRIŽ

Bog je prije svih vremena izabrao križ za spas svijeta.
Kroz Krista ga učinio znakom spasenja za sve ljude.
Daje ti ga iz svog srca.
Prije no što ti ga je poslao,
taj je križ s pažnjom promatrao.
S božanskom mudrošću promislio.
Stoplio ga srcem koje voli.
Odvagnuo u dobrostivim rukama,
i u svojoj pravednosti provjerio
nije li jedan milimetar prevelik
ili jedan milimetar pretežak.
Blagoslovio ga je utjehom svoje milosti.
Obdario ga svojom milosrdnom snagom.
Zatim je još jednom pogledao na tebe i tvoju hrabrost.
I tako križ konačno dolazi tebi
kao osobni pozdrav Božji.
Kao znak njegove najdublje ljubavi!

sv. Franjo Saleški

Mahatma Gandhi (ubijen u 80. godini života) imao je kuću za zapuštenu djecu. Djeca su ga voljela kao svojega oca i držala se njegove zapovijedi: nikada lagati! Jednoga dana Gandhi je doznao da je jedan od njih izrekao laž. Pozvao ga je i rekao mu: ”Lagao si i ja ću okajati tvoj grijeh, tri dana ću postiti!”
Tada svi zajedno sa okrivljenikom baciše se na koljena pred učiteljem moleći ga da ne posti. Gandhi nije popustio, nego je postio tri dana.
Od toga dana nitko više nije lagao, jer su vidjeli koliko ih on ljubi i bojali su se da ga ne ražaloste.
 

”Vara se onaj koji misli da njegova laž ne škodi. Jer svaki grijeh više škodi onome koji ga čini, nego onome kome se čini!” (Sv. Augustin).

U državi Texas živjela je Edith Burns, krasna kršćanka. Bila je pacijentica dr. Will Phillips-a. Dr.Will Phillips je pak bio jedan od onih liječnika koji svoje pacijente gleda kao osobe a ne predmete. Najdraža mu je pacijentica bila Edith Burns.

Jednoga je jutra, zbog Edith Burns, teškoga srca ušao u svoju ordinaciju. Ušavši u čekaonicu ugledao je Edith kako sjedi uz mladu majku, držeći u krilu svoju veliku Bibliju crnih korica, usrdno razgovarajući. Edith se običavala predstaviti: “Zdravo, zovem se Edith Burns. Vjerujete li u Uskrs?” Tada bi nastavila, objašnjavajući značenje Uskrsa i često bi osobe dovela do spasenja.

Glavna sestra dr. Phillips Beverly se prvi puta srela s Edith prilikom mjerenja krvnog tlaka. Edith joj se obratila riječima: “Zovem se Edith Burns, vjerujete li u Uskrs?” Beverly je odgovorila: “Pa svakako, vjerujem. Pa ono o jajima, zečevima, odlasku u crkvu, o svečanoj odjeći”. Edith je ustrajala objašnjavajući sve o pravom značenju Uskrsa i u konačnici dovela glavnu sestru do spasonosne spoznaje o Isusu Kristu.

Dr. Phillips je rekao Beverly: “Pričekajte malo prije no što pozovete Edith u ordinaciju. Vjerujem da se u čekaonici očekuje novo obraćenje. Nakon poziva, Edith je ušla u ordinaciju, sjela, pogledala liječnika i rekla: “Dr Will, zašto ste tako tužni? Čitate li Bibliju? Molite li redovno?”. Na to je dr. Phillips blago odvratio: “Edith, ja sam liječnik, a vi ste pacijent.” Teškoga je srca nastavio: “Vaš je laboratorijski nalaz pokazao da imate rak, i Edith, više nećete dugo živjeti.”

Edith je odgovorila: “Dakle, dr. Will Phillips, sramite se. Zašto ste tako tužni? Mislite li da Bog radi greške? Upravo ste mi rekli da ću vidjeti moga dragoga Gospodina Isusa, svog muža, prijatelje. Upravo ste mi rekli da ću Uskrs slaviti u vječnosti, i još vam je teško predati mi kartu za putovanje!” Dr. Phillips je promislio, “kakva divna žena, ta Edith Burns”.

Edith je nastavila dolaziti dr. Phillipsu. Došao je Božić i ordinacija je bila zatvorena do 3. siječnja. Prvoga radnog dana Edith se nije pojavila. U kasnim je popodnevnim satima nazvala dr. Phillipsa zamolivši ga da joj u bolnicu pošalje povijest bolesti dodavši: “Will, vrlo sam blizu svome domu, molim vas da se u bolnici založite za mene i osigurate da mi u sobu stave žensku osobu koja treba saznati sve o Uskrsu.”

Tako je bilo i učinjeno, a i druge su žene, iz susjednih soba, počele redovito dolaziti k Edith. Mnoge su primile spasonosnu poruku o Isusu Kristu. Svi su na tom katu, počevši od osoblja do pacijenata, bili toliko oduševljeni s Edith da su je počeli zvati Edith Uskrs. Svi osim Phyllis Cross, glavne sestre. Phyllis je jasno dala do znanja da ništa ne želi imati s Edith, jer ju je smatrala “vjerskom luđakinjom”.

Prije je služila u vojnoj bolnici kao medicinska sestra. Sve je već vidjela i sve je o svemu znala. Bila je prava “vojničina”. Tri se puta udavala, bila je tvrda, hladna, sve je radila strogo po pravilima.

Jednoga su se jutra razboljele obje sestre zadužene za Edith. Edith je dobila gripu i Phyllis Cross joj je morala dati injekciju. Ušla je u sobu a Edith ju je dočekala s velikim osmjehom na licu i rekla: “Phyllis, Bog vas ljubi, ja vas volim i upravo sam molila za vas.” Phyllis Cross je odgovorila: “Dakle, odmah možete prestati moliti za mene, to kod mene neće imati uspjeha. Nisam zainteresirana.”

Edith će na to: “Ipak ću moliti i neka znate da sam tražila Boga da mi ne dopusti otići kući sve dok se ne pridružite obitelji.” Phyllis Cross je odvratila: “Onda nikada nećete umrijeti, jer to se nikada neće dogoditi”, i odrješitim je korakom napustila sobu.

Svaki je dan glavna sestra ulazila u sobu, a Edith bi rekla: “Bog vas ljubi Phyllis, ja vas volim i molim za vas!” Prema riječima Phyllis Cross, jednoga je dana bila doslovno privučena u sobu k Edith, kao što bi magnet privukao peglu. Sjela je na rub kreveta, a Edith je rekla: “Tako mi je drago da ste došli, jer mi je Bog rekao da je danas poseban dan za vas.” Phyllis je odgovorila: “Edith, svakome ste postavili pitanje “vjerujete li u Uskrs?” no mene to nikada niste pitali.”

Na to je Edith rekla: “Phyllis, mnogo sam puta željela postaviti to pitanje, ali Bog mi je rekao da pričekam dok sami ne upitate i eto, sada ste postavili pitanje.”
Tada je Edith Burns uzela svoju Bibliju i podijelila s Phyllis Cross priču o Uskrsu, o smrti, ukopu i uskrsnuću Isusa Krista. “Phyllis, vjerujete li u Uskrs? Vjerujete li da je Isus Krist živ i da želi živjeti u vašem srcu?”

Phyllis Cross je odgovorila: “Oh, svim svojim srcem želim vjerovati, želim da Isus uđe u moj život.” U tom se času Phyllis Cross pomolila i pozvala Isusa Krista u svoje srce. Po prvi puta nije hodala izlazeći iz bolničke sobe, već kao da je bila iznesena na krilima anđela.

Dva dana kasnije Phyllis Cross je ponovno došla u sobu, a Edith je rekla: “Znate li koji je danas dan?” “Pa, Veliki je petak” odgovorila je Phyllis, a Edith je nastavila, “o ne, za vas je svaki dan Uskrs. Sretan Uskrs Phyllis!”

Nakon dva dana, u nedjelju na Uskrs, Phyllis Cross je došla na posao, obavila neke od dužnosti, sišla u cvjećarnicu i kupila cvijeće sa željom da Edith čestita Uskrs. Ušavši u sobu vidjela je Edith u krevetu. U krilu joj je ležala njena velika Biblija s crnim koricama. Ruke su joj počivale na knjizi. Na licu mio osmjeh. Kad joj je pokušala pomaknuti ruku, shvatila je da je Edith preminula.

Lijeva joj je ruka bila na Iv 14,2-3: “U domu Oca mojega ima mnogo stanova. Da nema, zar bih vam rekao: “Idem pripraviti vam mjesto?”… ponovo ću doći i uzeti vas k sebi da i vi budete gdje sam ja.” Desna joj je ruka bila položena na knjigu Otkrivenja 21,4: “I otrt će im svaku suzu s očiju te smrti više neće biti, ni tuge ni jauka, ni boli više neće biti jer-prijašnje uminu.”

Phyllis Cross je još jednom pogledala mrtvo tijelo, podigla lice prema nebu, i sva u suzama koje su joj tekle niz lice, rekla: “Sretan Uskrs Edith, sretan Uskrs!” Napustila je pokojničino tijelo, izašla iz sobe i prišla stolu za kojim su sjedile dvije učenice medicinske škole, mlade medicinske sestre. Rekla im je: “Zovem se Phyllis Cross. Vjerujete li u Uskrs?”

Kad je Bog stvarao očeve, započeo je s jednim visokom okvirom.
Ženski anđeo koji je stajao kraj njega, reče:
– Kakav će to biti Otac? Ako si Djecu napravio da budu tako nisko pri zemlji, zašto želiš Oca napraviti tako visokog? Neće se moći igrati špekulama a da pritom ne klekne, neće moći staviti Dijete u krevetić bez saginjanja, a morat će se pogrbiti da bi ga poljubio.

Bog se nasmije, pa reče:
– Da, ali kad bih ga napravio veličine Djeteta, prema kome bi Dijete podizalo pogled?

I kad je Bog napravio Očeve ruke, one su bile ogromne. Anđeo strese glavom i primijeti:
– Velike ruke neće moći koristiti pribadače za pelene, gumbiće i trakice za konjski repić, čak neće moći izvaditi trn iz dječje ručice.

Ponovo se Bog nasmije i odgovori:
– Znam to, ali bit će dovoljno velike da u njih stane sve što mali Dječak izvadi iz svojih džepova, a ujedno dovoljno male da njima obgrli malo Dječje lice.

Tada Bog na okvir pričvrsti duge noge i široka leđa. Anđeo se zahihoće:
– Shvaćaš li da si upravo napravio Oca bez njedara?

Bog reče:
– Majka treba njedra, Otac treba jaka pleća da bi gurao saonice, da bi držao u ravnoteži Dječaka na biciklu, da bi bio oslonac uspavanoj dječjoj glavici na povratku iz cirkusa.

Kad je Bog stvorio najveće stopalo koje je itko ikad vidio, anđeo se nije mogao suzdržati:
– Ovo nije pošteno. Zar zaista misliš da će se ova ogromna stopala izvući iz kreveta pred jutro kad Dijete zaplače, ili da će moći proći Dječjom rođendanskom zabavom a da pritom ne sruše dva-tri gosta?

I ponovo se Bog osmjehne.
– Bit će dobro – reče – vidjet ćeš. Ona će pomoći malom Djetetu koje poželi jahati konjića, ili će otjerati miša iz kućice na stablu, a uvijek će nositi velike cipele koje će biti izazov popuniti. – okrene se Bog i posveti se dalje svom radu.

I tako je Bog radio cijelu noć. Dao je Ocu malo riječi, ali autoritativan glas; oči koje sve vide, a ipak ostaju mirne i susretljive.

I napokon nakon malo promišljanja, dao je Ocu i suze. Tada se okrenuo prema anđelu i upitao:
– Jesi li sada zadovoljna što može voljeti jednako koliko i Majka?

Anđeo nije rekao ništa.

Erma Bombeck

Hvala ti, Isuse, što si se preobrazio na gori.
Učinio si to pred svojim učenicima.
koji su doživjeli neopisiv mir i smirenje. 
Daj i nama svoj mir i smirenje.
U nas si usadio želju za mirom i smirenjem.
Molimo te sa svima koji su u neizrecivoj patnji 
uzdišu za mirom i smirenjem.
Nakon ovoga života koji nam ipak dobrim dijelom 
protječe u nemiru, primi nas u svoje kraljevstvo
vječnoga mira i ljubavi.
Primi i sve koji su pali kao žrtve sukoba i ratova
zbog nemira u srcima ljudi.
Primi i one koji zavedeni traže mir na krivim putovima.
Hvala ti što nudiš mir cijelom svijetu.
Mir dolazi u naša srca kad tebe slušamo
i kad slušamo tvoju Crkvu, Papu, biskupe i svećenike.
Daj da bude među nama mnogo glasnika mira 
da ozdravimo od zadobivenih duševnih rana 
i da međusobno povjerenje bude moguće.
Daj našem narodu mir i svim narodima daj mir.
Daj da svaki čovjek živi u miru u našoj domovini
i da posvuda navješćuje mir. Hvala ti, Isuse. Amen.

Mi smo Njegovo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela koja Bog unaprijed pripravi da u njima živimo. (Ef 2, 10)

Prije nekoliko mjeseci polazio sam tečaj origamija i saznao da je ta riječ nastala spajanjem dviju japanskih riječi, a znači „presavijanje papira“. Tom vještinom komad se papira presavijanjem i nabiranjem pretvara u neku pticu ili u neki jedinstveni oblik.

Voditelj tečaja bio je Japanac imenom Hitoshiro Akehi, kršćanin. I dok smo presavijali papir u različite oblike, on nam je ispričao neke pojedinosti iz svojeg života. Kao najmlađe od jedanaestero djece, odgajala ga je majka nakon što mu je otac poginuo tijekom II. svjetskog rata. Kroz brojne promjene, okretanja i presavijanja, njegova je obitelj došla u vezu s kršćanskim misionarima. Kao ishod toga, mnogi su članovi njegove obitelji postali kršćani.

I dok sam preoblikovao običan komad papira u prekrasan novi oblik, mislio sam kako Bog i nas oblikuje. Najprije koristi okolnosti kako bi nas spustio na koljena da se pokajemo i dođemo k Njemu. Zatim svojom milosti nastavlja nas životnim tegobama preoblikovati kako bismo postali „slični obličju Njegova Sina“ (Rim 8, 29).

Događa li se u vašem životu nešto neočekivano? Sjetite se, u rukama našeg Stvoritelja i Izbavitelja mi smo „Njegovo djelo, stvoreni u Kristu Isusu za dobra djela“ (Ef 2, 10). Mi smo Njegovo, još nedovršeno, umjetničko djelo. Bog će možda presavijati i okretati naš život kako bi nas suobličio sa svojim Sinom.

Kršćani su Božje djelo koje još nije dovršeno.

Vjeruj, i pođi pred Dijete.
I ne pitaj se što ćeš mu donijeti.
Tvoje srce i ruke ispunit će se već time što si se odlučila.
I svakim će ti korakom biti sve ispunjeniji.

Kad staneš pred njega,
više ti neće biti potrebne riječi.
Bit ćeš rasterećena svih suvišnih misli, svih suvišnih postupaka.
Svega suvišnog.

Samo dođi pred Dijete takva kakva jesi.
Ono što ti se zatekne u srcu, u rukama, Dijete će primiti kao jedinstven dar.
Tako je bilo one svete noći u Betlehemu, tako je i danas.

Neki su mu, kako je pisano, donijeli dragocjene darove.
Neki su pjevali.
Neko mu je dijete, kažu, darovalo svoje najdraže janje.
Neka su mu jednostavna bića darovala samo svoj topli dah.
I njime ga ogrijala.
Neki su izrazili želju da mu se poklone.

I on i njegovi roditelji hitro su se sklonili pred njima.
Zvijezda je bdjela nad mjestom na kojem je Dijete rođeno.
I u svakom srcu u kojem je rođeno.

Priđi Djetetu.
Prinesi mu svoje dane.
Svoje obilje i svoju oskudicu.
Iznenadit ćeš se:
ono što ti smatraš oskudicom, on će primiti kao preobilan dar.
Na ono što smatraš svojim bogatstvom on se, moguće, neće ni osvrnuti.

Prinesi mu svoju osobitost. I svoju običnost.
Vjeruj: sve što jesi, to Dijete će učiniti jedinstvenim.
Zagledana u njegove oči shvatit ćeš što znači biti.

I znat ćeš da su njegove oči zavičaj tvoje duše.

S.Lice

Nastoj o sebi uopće ne govoriti. Jer što mogu reći riječi ako život šuti? I što treba dodati rječitom životu?
Nemoj govoriti loše o drugima niti dobro o sebi. (Te riječi, toliko dragocjene koliko i zahtjevne, zapisao je svojedobno Buson, japanski slikar i haiku pjesnik.)
Ne, nemoj govoriti loše o drugima.
Lošim riječima ništa ne dodaješ životu.
Njima tek zatrpavaš svijetlila koja žive u svakome. Njima trneš i svjetiljku svoje duše.
Loše riječi su poput lošeg sjemenja iz kojega niče smrt, a ne život.

Ali nemoj govoriti ni dobro o drugima ako dobre riječi ne izgovaraš od srca, ako ne vjeruješ u njihovu životnost.
Radije šuti i ostani po strani.
Dopusti drugima da se bore sa životom, dopusti životu da se bori s njima, ako nisi spreman biti dio života koji traje.
Dio ljubavi koja se obnavlja.

Nemoj govoriti dobro o sebi.
Nastoj o sebi uopće ne govoriti.
Jer što mogu reći riječi ako život šuti?
I što treba dodati rječitom životu?
Dopusti dobroti da govori kroz tvoj život i neka ti to bude dovoljno.
Ali nemoj govoriti ni loše o sebi, čak i ako si uvjeren da je ono što si rekao istinito.
Pogotovo nemoj govoriti loše o sebi ako se time želiš istaknuti, ako se time želiš očitovati skromnim i poniznim.
Jer nije čovjekova veličina u tome da sebe ponizuje, nego u tome da sebe prihvati i čitavim svojim bićem poslužuje dobrotu.
I zato nemoj živjeti zagledan u ono što te sapinje, nego u ono što te raskriljuje.

Kada govoriš, govori u prilog životu.
Govori riječi tople, pronicave, riječi poticajne. Govori s povjerenjem da u svakome prebiva životvorna snaga koja i najmučniju zamrlost umije preobraziti u nesavladiv zanos.
Pohodi srca onih kojima se obraćaš jer na svijetu nema drugog mjesta gdje se ljudi mogu dovoljno, kamo li do kraja, susresti.
Kada govoriš, rađaj svijet.
Zauzimaj se za njega.

Stjepan Lice

(Bergoglio 2015: 179)

Čovjek je biće poticaja.
Budi radostan ali ne i razuzdan.
Čuvaj svoje biće od pokvarenosti.
Bolest je često samo alarm da nešto promijeniš.
U svakom danu treba otkriti njegovu jedinstvenu ljepotu.
Gdje tvoja volje i ponašanje izmiče Isusovoj ljubavi?
Nedolaženje na molitvu početak je gubljenja vjere.
Uvijek popuštati svojim prohtjevima znači biti slabić.
Život od nas traži djela.
Ne smijemo se gubiti u praznom govoru.
Bog želi tvoje srce očistiti od laži i obmane.
Drvo se poznaje po plodovima, a čovjek po djelima.
Jako je ružno kad netko govori ružno o bilo čemu.
Osluškuj govor tišine.
Nezrela je osoba ona koja bira samo ono što joj se sviđa.
Istinski je slobodan onaj koji zna reći ne svojim hirovima.
Pogledaj sve što ti je Bog darovao. Što ti daruješ njemu?
Ako o drugima imaš loše misli, oni to osjećaju.
Čovjek odijeljen od Boga, odijeljen je i od drugoga čovjeka.
Grijeh je zlo kojim čovjek šteti samom sebi.
Izgubljen je dan u kojem nisi ništa žrtvovao.
Uči blagoslivljati svakoga čovjeka.