M. Milin je završila osnovnu školu u rodnom Ugljanu kod Zadra. Potječe iz mnogobrojne obitelji. Primjerni kršćanski odgoj primila je od svojih roditelja koji su i sami bili takvi. Po svemu sudeći, svoje predanje Bogu počela je živjeti od mladih dana. Bila je aktivni član «Kćeri Marijinih». U devetnaestoj godini ostavlja roditeljski dom i 1. kolovoza 1911. pridružuje se zajednici Trećoretkinja sv. Franje u Dubrovniku na Dančama.
Ova trećoredska zajednica nije imala čvršće pravne organizacije, premda se životom i radom nije puno razlikovala od jedne suvremene redovničke zajednice. Njezin glavni apostolat bio je njega bolesnika po kućama, čuvanje crkve i groblja. Sestre su priskrbljivale skromna sredstva za život bijeleći konac i tkajući ruho za dubrovačke djevojke.

1923. dubrovački biskup Josip Marcelić dekretom imenuje M. Milin za poglavaricu te trećoredske zajednice u samostanu na Dančama, jedinog kojeg je zajednica tada imala. Netom je s. M. Milin preuzela novu službu počela je raditi na obnovi Zajednice. Njezinim zaslugama i Božjom milošću Zajednica je počela i brojčano rasti. Dozvolom crkvenih vlasti mijenja naziv u «Družba sestara Bezgrešnog začeća III. Reda sv. Franje». Zajednica preuzima Pravilo III. Reda sv. Franje i dobiva Konstitucije, a 1932. otvara se prvi novicijat. S. Margarita je ulagala mnogo napora da se Zajednica razvija prema smjernicama Konstitucija. Kod obnove Zajednice pomogli su joj dubrovački franjevci, posebno o. Petar Vlašić i o. Kvirin Orlić. U tako napornom i važnom poslu, u krajnjem siromaštvu u kojem je živjela ta mala zajednica, mogla je izdržati samo žena molitve, strogog pokorničkog života i čvrstog karaktera kakva je bila M. Milin. Zbog primjernog redovničkog života, neobične jednostavnosti i plemenitosti u kontaktu s drugima, uživala je poseban ugled i poštovanje kod svih, najmanjih kao i najuglednijih Dubrovčana.