Družba sestara franjevki od Bezgrešnog začeća iz Dubrovnika je na neobičan način započela svoj povijesni hod. Izrasla je iz franjevačke trećoredske zajednice čiji počeci sežu u 15. stoljeće što je vidljivo iz povijesnih dokumenata gdje se već 1458. spominju „Mantellate Francescane“ na Dančama. [1]

Te skromne djevojke – trećoredice koje su se izmjenjivale kroz stoljeća na počecima Družbe, nastojale su živjeti savršenijim kršćanskim životom, njegovale su kužne bolesnike, uzdržavale se ručnim radom i karitativno djelovale u gradu Dubrovniku. Stanovale su na poluotočiću Danče uz crkvu sv. Marije od milosti (danas poznatije kao Gospa od Danača i pomorsko svetište) koju je zajedno s lazaretom i grobljem za okužene dao sagraditi Senat Dubrovačke republike 1457. godine. U crkvi se čuvaju vrijedne umjetnine - zavjetni darovi Blaženoj Djevici Mariji: votivne pločice kao srebrni okov glavnog oltara i dva remek djela dubrovačkih slikara: poliptih Lovre Dobričevića, Bogorodica sa svecima na glavnom oltaru (1465.) i triptih Nikole Božidarevića, Bogorodica sa svecima na pokrajnjem oltaru (1517.)

U dokumentu Dubrovačkog arhiva iz 1644. izričito se spominju dumne na Dančama (dumna je dubrovački naziv za redovnicu od starine) koje nakon preseljenja lazareta u drugi dio Grada, ostaju na Dančama kao čuvarice crkve i groblja. Prema dokumentima iz 1709. godine zajednica nosi službeni naziv Dumne trećoredice sv. Franje.

Obnoviteljica i prva poglavarica Družbe bila je s. Margarita Milin (1891. 1973.). Ona se posvećuje temeljitoj obnovi trećoredske zajednice koja je 1925. pripojena Franjevačkom redu kao samostalna ustanova pod nazivom: Družba sestara Bezgrešnog začeća III. reda sv. Franje.

Sestre razvijaju odgojiteljsku djelatnost u matičnoj biskupiji: 1928. otvaraju odgojni zavod za djevojke na Dančama u Dubrovniku, a 1929. proširuju svoju djelatnost izvan Dubrovnika i preuzimaju franjevački samostan sv. Nikole u Stonu gdje otvaraju dječje zabavište i domaćinsku školu za djevojke. Nažalost, poslije II. svjetskog rata sestrama je onemogućeno odgojiteljski djelovati ne samo zbog ratom razrušenog samostana, nego i zbog zabrane od strane novih komunističkih vlasti. Od 1938. – 1963. vode odgojne zavode za napuštenu djecu u Argentini. 1958. započinju apostolski djelovati po župama Dubrovačke biskupije.

Na Vrhovnom kapitulu Družbe 1973. godine preuređene su Konstitucije u skladu sa smjernicama II. vatikanskog sabora i Družba dobiva novi naziv: Sestre franjevke od Bezgrešnog začeća iz Dubrovnika. 1983. Zajednica je uzdignuta u red Družbi papinskog prava.

Družba danas posjeduje pet vlastitih samostana i djeluje na deset filijala na području pet biskupija u hrvatskom narodu: Dubrovnik, Zagreb, Krk, Šibenik, Mostar i dvije u inozemstvu: Speyer (Njemačka) i London (Canada). Najveći broj sestara djeluje na području dubrovačke biskupije, a 9 sestara djeluje izvan Hrvatske.

Glavna svrha Družbe je unapređivati kršćanski odgoj, vršiti djela kršćanske ljubavi i pomagati u župskom apostolatu. U skladu s vlastitom karizmom sestre danas imaju predškolsko-odgojnu ustanovu: Dječji vrtić sv. Franje u Zagrebu pokušavajući najmlađima usađivati kršćanske vrednote te nastoje duhovno skrbiti i za njihove roditelje. Trenutno svoje poslanje ostvaruju na više župa kroz katehezu (školsku i župsku), crkveno pjevanje, sakristansku službu; zatim u odgojnom radu s mladima, brinu se za stare i nemoćne u domovima i rade u bolnicama. Na taj način ova franjevačka zajednica želi ostati vjerna svojoj karizmi jer su od početka njezine sestre njegovale ljubav prema bolesnima i najmlađima. Također nastoji ostati kreativno vjerna franjevačkom duhu jednostavnosti i malenosti, siromaštva i bratstva (sestrinstva).

            Temelj života

Temelj našega života je poslušnost Evanđelju Gospodina našega Isusa Krista. Naša duhovnost i način života nadahnjuje se na Pravilu života braće i sestara Trećeg samostanskog reda sv. Franje. U našoj duhovnosti evanđeosko siromaštvo zauzima posebno mjesto; siromaštvo i ljubav predstavljaju jezgru duhovnosti. (Konstitucije Družbe)

            Glavni cilj Družbe i svake pojedine sestre:

• ustrajno nastojati oko vršenja savršene ljubavi po opsluživanju evanđeoskih savjeta
• bez pridržaja se posvetiti služenju Evanđelja, ulažući sve snage i sposobnosti u širenje i učvršćivanje kraljevstva Božjega u svijetu svakom vrstom apostolata, posebno župskog. (Konstitucije)

Pogled na poluotočić Danče – kuća Matica sestara franjevki s crkvom 
 

[1] Državni arhiv u Dubrovniku, I. Consilium rogatorum 1456. – 1458., knj. 15