iz Dubrovnika
Imam li poziv?
Naravno da imaš! Svaka osoba ima poziv; svakoga od nas Bog poziva da ima život u punini.
Pravo je pitanje: ‘Imam li poziv da budem časna sestra/redovnica?’ ili, još jasnije, ‘Kako ću znati imam li poziv da budem franjevka?’
Vjerujem da si shvatila da odgovori na takva pitanja ne dolaze svakomu na isti način. Vrlo je
malo redovnika i redovnica otkrilo svoj poziv odmah s apsolutnom sigurnošću i uvjerenjem.
Franjo Asiški je tu sigurnost tražio nekoliko godina pitajući se što Bog od njega traži. Kada
je Krist od Franje tražio “Idi, popravi moju Crkvu”, on je najprije mislio da treba popraviti
srušenu građevinu, a tek poslije je shvatio da treba obnoviti živu Crkvu.
Stopostotna sigurnost poziva za početni korak nije potrebna. Život i rad, zajednička i osobna
molitva u kandidaturi, postulaturi, novicijatu i jednostavnim zavjetima vrijeme su u kojem se
pripremaš za franjevački i redovnički život. To je vrijeme donošenja odluke.
Biti franjevka nije poziv za neke druge “svete” ljude. Bog poziva, a ti odgovaraš na Božji poziv. Kad Bog poziva, nije važno što ‘ja želim’, nego je važno što Bog očekuje od mene u životu.
Kao što jedna svijeća upali drugu, tako i jedno srce upali drugo.