Čitajući Bibliju nailazimo na mnoge likove, no nijedan od njih ne odiše tolikom jednostavnošću kao što je to u Evanđeljima slučaj s Blaženom Djevicom Marijom. Iako u njima ne nalazimo njezin detaljan opis, ipak Marija ispunja svakog čovjeka koji iskreno pristupa čitanju Svetoga Pisma.
Bog je izabrao Mariju da bude majka njegovome Sinu. Ona u svojoj slobodi izriče svoj DA. Od toga trenutka njezina povijest postaje i naša povijest.
Marija nas uči da se ne bojimo odvažiti na poziv koji se osjeća u srcu. Problem današnjega vremena je što se previše gleda na vlastito JA, moje JA u kojemu će meni biti dobro, ne vodeći računa da je čovjek stvoren da bi taj svoj JA ostvario darujući svoj život za nekoga drugoga (bilo u obitelji ili kao posvećena osoba).
Marija je pokazala sa svojim otvorenim srcem prema Bogu da kada ne razumijemo mnoge stvari i događaje, onaj temelj koji nas vodi kroz život jest upravo ljubav, ispunjen dubokom vjerom i povjerenjem. Kada se tako živi i slijedi unutarnji govor osoba osjeća mir. Mnogi danas traže sigurnost za svoje životne odabire, no Marija nas uči da je najvažnije da budemo ljudi vjere i ljubavi, jer to je onaj temelj za napraviti onaj odlučni korak prema pozivu kojega se osjeća.
Danas se mnogo govori da ima sve manje i manje duhovnih poziva. Kada se gleda brojčano, to je istina. No kada bi se moglo pogledati u ljudska srca otkrili bi veliki broj ljudi koji su pozvani na duhovni poziv, no blokiraju ih strahovi i nesigurnost vjere.
Marija nam je primjer jake vjere i odlučnosti da znademo slušati Božji glas. Neka Marijin DA postane i naš DA.
Djela apostolska 22,6: “Dok sam tako putovao i približavao se Damasku …”
Ovaj tekst možemo uzeti kao dnevnik svetoga Pavla u kojem nam opisuje svoj susret s Isusom. Kroz Pavlovo iskustvo, prepoznajemo pomoć za odgovoriti na naš poziv, jer i mi smo pozvani krenuti na put kako bi stigli u naš grad Damask.
Što znači krenuti na put? Što znači približiti se Damasku?
Krenuti na put
Prvo se trebamo upitati: Zbog čega krenuti na put?
To znači dostignuti neki određeni cilj i ostvariti nešto.
Što je Pavao htio ostvariti? Da li je znao koji je njegov cilj?
On je htio staviti u okove grupu ljudi, koji su propovijedali Isusa i za njega su bili heretici. No naši putovi nisu uvijek Božji putovi. Bog nas uvijek iznenađuje svojim dolaskom.
Da li sam svjestan što želim u svome životu? Da li poznajem svrhu moga putovanja koji je moj život? Da li znam što tražim?
Postoji još jedna motivacija: idem krenuti negdje jer ne mogu biti miran. Postoji želja negdje ići, no često bez spoznaje gdje se to želi stići. Tako danas mnogi mladi ostaju vani do kasno u noć samo da bi ispunili svoje vrijeme, bez ikakve dubine.
Zbog toga dobro se je povremeno priupitati:
Na što liči moj život? Koja je moja sadašnja situacija u ovome trenutku? Da li imam neki osmišljeni cilj ili sam potpuno zaustavljen u svemu?
Postoje neki koji kreću na put, tek kada su sa stopostotnom sigurnošću vidjeli svoj cilj, no to u sebi nosi dvije opasnosti. Prva je da ostajemo sjediti čitav život kako bi bili sigurni za naš životni cilj jer želimo sve dobro analizirati da bi tako bili uvjereni kako je cilj dobar za nas.
Druga opasnost je suprotna od prve: napast da se kreće potpuno siguran u sebe, i da zna što je za njega najbolje, bez želje za rasvjetljenjem u duši. Na taj se način slijedi samo vlastita volja, a ne Božja. Nama, kao i Pavlu, također kao i Abrahamu ili Mojsiju… biva upućen poziv da krenemo u Obećanu zemlju. Možda i ne znamo kamo će nas taj poziv odvesti, no imamo pouzdanje u Boga, koji nam daje sigurnost da smo na dobrome putu jer smo mu se odazvali.
Pavao je na svome putovanju u Damask otkrio Nekoga (Isusa) kojega nije očekivao, no On ga je strpljivo čekao. Krenuti na put ne nastaje spontano, nego je odgovor naše volje. Zbog toga je bitno biti iskren pred Gospodinom.
Otvorimo se nepoznatome. Imajmo povjerenje u Boga. Na putu ćemo doživjeti razna iznenađenja koja će nas izgraditi i kroz koja ćemo sazreti prije našega cilja i našega konačnoga opredjeljenja za poziv.
Približiti se Damasku
Što je Damask za nas?
Za Pavla to je grad u kojem se je za njega dogodilo nešto veliko i važno. Za nas znači želju da otkrijemo što Bog želi od nas. Damask je također mjesto u kojemu odgovaramo na Božji poziv. Bog nas neizmjerno voli. Za svakoga od nas želi sve najbolje.
Zato je imati povjerenje u Boga temelj za konačni odgovor u vjeri, nadi i ljubavi. To ne znači da nećemo imati pitanja, nesigurnosti ili strahove, no sve ćemo ih drugačije promatrati ako je naš odnos s Bogom u stavu povjerenja. Zato je prevažno da odgovorimo na poziv i usudimo se krenuti na put i u svemu tome biti ustrajni.
Na tome putu prema našemu Damasku otkrit ćemo nove stvari, imati nova iskustva koja će nam rasvijetliti naš život i predivni Božji plan za svakoga od nas.