Preminula s. Danijela Šimić

Uoči svetkovine sv. Franje Asiškoga, 3. listopada 2025., u kući matici na Dančama u Dubrovniku, preminula je naša s. M. Danijela (Mila) Šimić. Preminula je u 78. godini života i 58. redovništva.

Pokop pok. s. Danijele bit će 6. listopada u 11 sati. Sv. misu zadušnicu predvodit će fra Tomislav Šanko, gvardijan samostana Male braće u Dubrovniku i kustod Franjevačke kustodije sv. Jeronima – Zadar, a sprovodne obrede don Marin Lučić, župnik Katedrale Gospe Velike i upravitelj Župe sv. Andrije u Dubrovniku.

S. Danijela, krsnim imenom Mila, rođena je 4. kolovoza 1948. u Sovićima u Hercegovini, u župi sv. Stjepana - Gorica od roditelja Križana i Matije rođ. Bošnjak. U družbu Sestara franjevki od Bezgrešnog začeća na Dančama došla je 12. kolovoza 1964. godine, gdje je i obukla redovničko odijelo 4. prosinca 1965. i započela novicijat. Nakon novicijata provedenog u Pridvorju u Konavlima položila je prve zavjete u kući matici na Dančama 5. prosinca 1967., a doživotne 5. prosinca 1972. također na Dančama u Dubrovniku. Nakon položenih doživotnih zavjeta odlazi u Zagreb gdje će završiti Katehetski institut pri KBF-u.

Od početka redovničkog života živjela je i radila na mnogim mjestima ne samo u na području Dubrovačke biskupije nego i u drugim biskupijama u Hrvatskoj i izvan nje. Služila je u gotovo svim samostanima Družbe i na više filijala.

Kao katehistica i voditeljica crkvenog pjevanja više puta služila je u Brodarici i na Krapnju u Šibenskoj biskupiji, također u Novalji u Krčkoj biskupiji kao katehistica i kasnije kuharica. U nekoliko navrata djelovala je u Stonu u oba naša samostana i u kući matici na Dančama. Nekoliko godina bila je na službi u Čapljini u Mostarskoj biskupiji. Niz godina provela je u Njemačkoj služeći najprije kao odgojiteljica u djevojačkom domu (Wangen- - Stuttgart), potom kao katehistica u Stuttgartu i naposlijetku u Caritasovom domu za starije i nemoćne osobe u Ludwigshafenu/Rh.

Zbog bolesti zadnjih nekoliko godine života provodi u Stonu u samostanu sv. Nikole, a 2024. zbog uznapredovale teške bolesti dolazi na Danče gdje će dovršiti svoj životni put.

S. Danijelu ćemo pamtiti po vedrini duha i osmjehu kojim je osvajala srca, kako u povjerenom joj radu tako i u teškoj bolesti. Urednost i osjećaj za lijepo bili su dio njene osobnosti. Svoje redovništvo živjela je kao jednostavna i vedra franjevka, čiji će spomen ostati trajno upisan u srcima ljudi gdje je djelovala i u srcima sestara.

U godini franjevačkih jubileja kada slavimo 800 godina Pjesme stvorova, pjevamo sa sv. Franjom: „Hvaljen budi, Gospodine moj, po našoj sestri tjelesnoj smrti kojoj nijedan smrtnik umaći neće. Blaženi koje ti nađeš po volji presvetoj tvojoj jer druga im smrt nauditi neće.“

Čvrsto se ufamo da je Gospodin našu pokojnu s. Danijelu, nakon dugogodišnjeg redovničkog života, a pogotovo nakon teške bolesti „našao po volji presvetoj svojoj“ i primio u svoje vječne stanove gdje boli ni smrti više nema, pripravljene onima koji ga ljube.

Zahvalne Gospodinu za život naše s. Danijele, za sve što je revnim i predanim služenjem u povjerenim dužnostima i službama, utkala u život Družbe i cijele Crkve, molimo da joj Gospodin bude nagrada i daruje vječni mir i radost.