Preminula s. Rafaela (Kata) Vrdoljak

Okrijepljena svetim sakramentima, dana 14. srpnja 2026. godine u bolnici Sv. Rafael u Strmcu, u 93. godini života i 66. redovništva, preselila se u vječnost naša s. M. Rafaela (Kata) Vrdoljak.

Sprovod će biti u petak 17. srpnja 2026. u 11.45 sati na Mirogoju u Zagrebu, a sveta misa zadušnica bit će istoga dana u 18 sati u kapeli Sestara franjevki, V. Barutanski ogranak 5 u Zagrebu.

S. Rafaela, krsnim imenom Kata, rođena je 24. studenoga 1939. u mjestu Suhač (Podvaroš), u župi Gospe Sinjske u Sinju od roditelja Jakova i Ane rođ. Stipanović.

U matičnu kuću na Dančama došla je 20. studenoga 1958. gdje je započela novicijat i obukla redovničko odijelo 20. ožujka 1960., položila prve zavjete 23. travnja 1961. i one doživotne 27. travnja 1968.

Redovnički put s. Rafaela vodio je od Cavtata 1961. godine, po do samostana sv. Franje u Zagrebu 2026. godine gdje ostaje do svoje smrti.

Cijeli redovnički život sestre Rafaele bio je obilježen radom u domaćinstvu ponajviše u samostanima i župama Dubrovačke biskupije. Mnoge godine služila je po župama Pelješca, također u Majkovima i na otoku Šipanu te u našem samostanu sv. Franje u Zagrebu. U samostanu sv. Nikole u Stonu obnašala je i službu samostanske poglavarice.

Svemu što je radila utiskivala je svoj prepoznatljiv, osobit pečat. Bila je vješta u šivanju (bila je poznata po popravljanju i krpanju onoga što je izgledalo nemoguće popraviti) te je tom vještinom rado pomagala i spremno izlazila u susret mnogim ljudima gdje je služila, a napose je rado pomagala svećenicima Dubrovačke biskupije.

Jednako je revno i ustrajno molila. U svojim je molitvama preporučivala svoju Družbu, obitelj i cijelu Crkvu, tražeći trajni zagovor Čudotvorne Gospe Sinjske, koju je osobito voljela i kojoj se s djetinjim povjerenjem utjecala još od djetinjstva.

Posljednjih godina njezino se zdravlje postupno pogoršavalo, a tjelesne sile slabile. Ipak, Gospodin joj je udjeljivao snagu da na svoj način podnosi svu težinu starosti, nemoći i bolesti. Te su je patnje ujedno pripravljale za konačni susret s Kristom.

Zbroj naše dobi sedamdeset je godina, ako smo snažni i osamdeset”, kaže biblijski pisac. Koliko nam je boraviti u ovom tijelu i kolika je mjera naših dana, nikome od nas nije znano. Bog je to pridržao sebi. Mi kršćani vjerujemo da je smrt samo prijelaz u puninu vječnog života i protivno logici ovoga svijeta dan smrti nazivamo rođendanom za nebo. Ondje smrti više neće biti, ni jauka, ni boli više neće biti jer prijašnje uminu.” (Otk 21,4). Vjerujemo da se i naša sestra Rafaela rodila za nebo i obradovala ugledavši lice Onoga kome je darovala čitav svoj život.

Zahvalne za svjedočanstvo dugogodišnjeg redovničkog života s. Rafaele koji je, u jedinstvenosti njezine osobnosti, bio vidljivim mjestom Božje objave u našoj Družbi, izričemo joj ljudsku i sestrinsku zahvalnost te molimo nebeskog Oca da u beskrajnom moru njegove ljubavi i milosrđa pronađe svoj mir i vječnu radost.