Sestre franjevke od Bezgrešnog začeća
iz Dubrovnika

Svetište na Dančama

Gospino svetište na Dančama

Danče kao Gospino svetište

Uvodni sažetak

U prvom djelu članka autorica opisuje povijesne prilike XV. stoljeća u Dubrovniku i samu gradnju crkve sv. Marije od milosti na Dančama. Česte epidemije kuge koje su harale u to vrijeme i odnosile mnoge ljudske živote navele su Senat Dubrovačke republike da zapadno od gradskih zidina, na poluotočiću Danče sagradi Gospinu crkvu kao zavjet i molitvu Majci Božjoj da ih obrani od kužnih epidemija. U drugom djelu prikazano je Danče kao zavjetno svetište sa zavjetnim darovima i umjetninama koje se čuvaju u crkvi i Danče kao svetište pomoraca. U završnom djelu Danče su kratko prikazane kao kolijevka izvorno hrvatske redovničke Družbe sestara franjevki od Bezgrešnog začeća. Naime, uz crkvu Gospe od Danača već od samog početka prisutne su i franjevačke trećoredice (mantellate Francescane) koje se prvi put spominju 1458. Iz stoljetne zajednice trećoredica izrasla je sadašnja družba.

Ključne riječi: Danče, lazaret, senat Dubrovačke republike, zavjetni darovi, pomorci, franjevačke trećoredice.

 

Danče - pomorsko svetište

U neposrednoj blizini starog Dubrovnika, oko 400 m od gradskih zidina prema zapadu, nalazi se jedan poluotočić s uzvisinom, pod imenom Danče, sa samostanom i crkvom Gospe od Danača. Krenete li od gradskih vrata od Pila prema zapadu i potom skrenete u ulicu don Frana Bulića, naći ćete se na uzvisini ispred parka Gradac. Pogled će vam zaploviti u beskrajnu plavu daljinu, a iz uvale ispod vas izronit će crkvica Gospe od Danača sa svojom preslicom i tri zvona. Sigurno ćete poželjeti spustiti se dolje, na Danče i osjetiti ljepotu i mir ovog starodrevnog, po mnogo čemu posebnog, mjesta.

Danče se prvi put izravno spominju u arhivskim knjigama u prvoj polovici XV. stoljeća. Naime, srednjovjekovna Europa je bila stalno izložena raznim zaraznim epidemijama koje su, najčešće iz Azije, prenosili pomorci, a od kojih nije bio pošteđen ni Dubrovnik. Godine 1430. vlasti Republike odlučuju da se ljude zaražene kugom smjesti izvan Grada, na poluotočić Danče. Zbog sve učestalijih, teških epidemija (kuge i dr.), Veliko vijeće Republike 1457. god. donosi odluku da se na Dančama sagradi zavjetna crkvica sv. Marije od milosti, s grobljem za ukop siromaha “koji tu umiru u doba kuge, da ne umiru kao stoka, već da se kao kršćani sahranjuju na svetom mjestu te da o njihovim dušama bude neki spomen” (Consilium rogatorum, knjiga XV, str. 182, Državni arhiv Dubrovnik). Odluka je zapisana i u kamenu, na latinskom jeziku, na ploči s desne strane glavnog oltara crkve na Dančama:

Presvetoj Djevici Mariji / odlukom Velikog vijeća za ukopavanje siromaha / na državni trošak. / 6. 12. 1457.

Iz navedenih riječi vidljiva je sveobuhvatna briga Dubrovačke republike za njezine građane, a odabir titulara crkve nije slučajan. Bio je to izraz vjere u moćni zagovor Djevice Marije, Majke Božje. Crkvicu je opsluživao svećenik kojega je uzdržavala Republika, a 1466. je za njega sagrađena i kućica. Iste godine su i bolesnici dobili nekoliko zidanih kućica s doličnijim smještajem. Istovremeno je podignut i visoki zid koji je razdvajao Danče od predgrađa Pile, sa vratima pod ključem, čiji ostaci i danas opasuju park Gradac, od parkirališta do zida stare dubrovačke bolnice. Sve do polovice XVII. stoljeća Danče služi kao lazaret za okužene, a u vremenu kad nije bilo epidemija, služi kao karantena za trgovačke karavane iz Turske. U to vrijeme lazaret se preseljava istočno od gradskih zidina, na Ploče.

Prethodnice današnjih sestara, trećoredice sv. Franje (pobožne djevojke – pučanke), spominju se na Dančama već u 15. stoljeću kao «Mantellate Francescane» što se može vidjeti iz dokumenta Dubrovačkog državnog arhiva (I. Consilium rogatorum 1456. – 1458. - Knj. 15.) Možemo pretpostavljati da su i one - u franjevačkom trećoredskom duhu - vršile djela kršćanske ljubavi dvoreći okužene. Dokumenti (Dubrovački arhiv) iz 1644. spominju kako su dumne – trećoredice ostale kao čuvarice crkve i groblja na Dančama jer je u to vrijeme lazaret (karantena) za okužene preseljen u istočni dio Grada. Posluživale su bolesnike i umiruće po kućama. One će se 1709. god. službeno prozvati Dumne trećoredice sv. Franje. Od te male i skromne zajednice trećoredica koja se održala sve do početka ovog stoljeća, nastala je izvorno hrvatska redovnička zajednica – današnja Družba sestara franjevki od Bezgrešnog začeća iz Dubrovnika (poznatija kao sestre Dančarice).

Groblje na Dančama nije služilo samo za ukop siromaha, tj. okuženih. Kad nije bilo epidemija ondje su htjeli biti pokopani i drugi građani te mnogi članovi bratovština (npr. Bratstva sv. Mihajla ustanovljenog 1457., Bratstva sv. Luke, sv. Josipa) i zanatskih udruga – cehova (npr. Bratstva crevljara i papučara, udruga stolara, krojača, …). I danas na groblju možemo vidjeti mnoge sačuvane nadgrobne ploče sa simbolima spomenutih udruga.

Prema dokumentima, Danče već u XVI. st. postaje prvo zavjetno svetište izvan gradskih zidina gdje se štuje Blažena Djevica Marija, Gospa od Danača (izvorni naziv crkvice Sv. Marija od milosti će se rijeđe upotrebljavati u spisima, češći je naziv Madonna delle Dance). O iznimnom značenju svetišta govore mnogobrojne sačuvane oporuke starih Dubrovčana u kojima su oni uz katedralu i crkvu sv. Vlaha redovito darivali i crkvicu na Dančama. O čudesnim ozdravljenjima i milostima koje su vjernici primali na zagovor Gospe od Danača, danas svjedoče brojne zavjetne pločice koje su donedavno pokrivale Dobričevićev poliptih na glavnom oltaru (nakon restauracije izložene su u svetištu).

Dva veoma vrijedna, umjetnička djela koja se čuvaju u crkvi također su zavjetni darovi Gospi od Danača. Prvi je poliptih Lovre Dobričevića, Bogorodica sa svecima (1465.), drugi zavjetni dar, od neprocjenjive umjetničke vrijednosti i važnosti za hrvatsku renesansu, je triptih Bogorodica sa svecima od Nikole Božidarevića (1517.). Bio je na izložbi u Parizu, Zagrebu, u Vatikanu i ove godine ponovno u Parizu i Zagrebu na izložbi Hrvatska renesansa.

Znakovita je i dirljiva još jedna posebnost ovog mjesta: međusobna ljubav i povezanost pomoraca i Gospe od Danača, odnosno čuvarica njezinog svetišta. Blažena Djevica Marija, koju kršćanska tradicija od davnine zove Zvijezdom mora, s ovog mjesta brižno bdije nad ćudljivom pučinom, štiteći svojom majčinskom rukom sve one koji priskrbljuju kruh sa sedam kora. Ne možemo sa sigurnošću utvrditi od kada postoji običaj da brodovi pozdravljaju Gospu, kada su i kome sestre (dumne) na Dančama prvi put odgovorile na zvuk sirene, zvonjavom zvona. Prema nekim izvorima, Danče kao pomorsko svetište i tradicija pozdravljanja brodova postoji već od XVII. stoljeća. Nastarije živuće sestre pamte da su, došavši na Danče (1931.), zatekle spomenutu tradiciju pozdravljanja duboko ukorijenjenu u svijest ondašnjih sestara. S puno ljubavi one pričaju o toj dugogodišnjoj povezanosti dubrovačkih kapetana i pomoraca s ovom crkvicom. Kada je austrijska vojska odnijela jedno od tri crkvena zvona na kraju prvog svjetskog rata, to treće zvono ponovno su darovali crkvi upravo dubrovački kapetani 1969.

I danas, kada začuju pozdrav sirene s broda, sestre se s posebnim osjećajima hvataju konopa i zvone na pozdrav, uz molitvu i blagoslov iz dubine srca, da Gospa od Danača čuva i štiti, od svih opasnosti na moru svakoga mornara. U novije vrijeme prigodom Dana pomoraca – Sv. Nikole, sestre organiziraju misu za sve pomorce u dančarskom svetištu.

Osim brodova duge plovidbe, sestre danas pozdravljaju zvonima i suvremene „mornare“: velike, inozemne putničke brodove (ploveće hotele) koji u velikom broju dolaze u Dubrovnik. I oni žele da ih na njihovom putu blagoslovi Gospa od Danača. Često se događa da kapetani ili netko od posade sa tih velikih plovećih „hotela“ posjeti samostan na Dančama. Zahvaljujući sestrama na zvonjenju, ujedno ih pozovu da posjete njihove brodove. To se dogodilo već više puta, sestre su se odazvale pozivu i posjetile nekoliko putničkih brodova na radost njihovih kapetana.

Traje tako, i nanovo se obnavlja i stvara, privrženost dubrovačkih i inih pomoraca našoj Gospi od Danača, stoljetnoj zaštitnici svih onih koji su joj se utjecali u raznim potrebama, a sestre franjevke, čuvarice Danača - mjesta koje u sebi nosi boli i nade, radosti i tuge tolikih ljudi kroz stoljeća - žele biti produžene ruke dobrog Boga, tog vječnog kapetana koji će jednom sve naše životne brodice smiriti u svojoj luci. Zato ste nam svi vi, koji dolazite na Danče ili nas pozdravljate sa svojih plovidbi, uvijek dobro došli. Ovdje smo i za vas poput svijeća koje izgaraju na oltaru Gospe od Danača.

 

 
MISAO DANA

Ništa ne ograničuje ljutnju, ne suzbija oholost, ne liječi rane zlobe, ne zauzdaje ugađanje sebi, ne gasi strasti, ne koči lakomost i ne tjera nečiste misli kao ime Isusovo.

Sv. Bernard