Sestre franjevke od Bezgrešnog začeća
iz Dubrovnika

Kada tišina postane zov

Kada tišina postane zov

Ovih dana, od 27. - 31. kolovoza, na Dančama su  održane duhovne vježbe, koje je vodio don Željko Majić, generalni vikar Mostarsko - duvanjske biskupije.
Usred ljetne žege i žamora na dančarskoj plaži, ovo je bila prilika za osvježenje na bistrom izvoru Riječi i poziv za nešto dublja uranjanja.

Na kraju duhovnih vježbi, u petak, 31. kolovoza sve sestre na Dančama su obnovile svoje redovničke zavjete. U ovoj prigodi, proslavile smo i 60. obljetnicu od prvih zavjeta našoj s. Josipi Vlašić. Dan kasnije, u zajedništvu sa drugim redovnicama i redovnicima, proslavile smo i Redovnički dan u Dubrovniku. Na večernjoj molitvi, naša kandidatica Helena Protrka službeno je primljena u postulaturu.

Sestre su kao i obično za ovu priliku stigle iz različitih mjesta u kojima žive i djeluju. I one koje žive na Dančama svoje aktivnosti u tim danima ostavljaju po strani, kao kad čovjek "proda sve što ima da kupi njivu na kojoj je skriveno blago." (usp. Mt 13, 44) To blago "zakopano na njivi", neobrađenom tlu našeg postojanja, trajni je izazov traženja. Vrijeme duhovnih vježbi, stoga nije pasivno promatranje događanja, nego istinski trud da pronađemo blago. Bilo da je riječ o slici neobrađena tla ili olujnoga mora, čovjek koji Boga traži razumjet će ovaj govor i znat će da nije toliko važan napor traženja i veslanja, koliko radost zbog pronađenog  blaga i smiraja.

Budno oko na Dančama ne može previdjeti ljepotu svitanja i ne doživjeti istinitost i snagu himanskih riječi: "Gle zlatno svjetlo izlazi, problijedi tmino, iščezni..." Nad iskonskom ljepotom plavetnila lebde izazovi pučine, neobrađenih polja i neprokrčenih cesta... Pa ipak, uza sve ove ljepote i mjene, čovjek je vrhunac Božjeg stvaranja, slika Božja.

Iako se ponekad  razlomi i raspadne poput puzli, Bog ne odustaje od čovjeka. Isus, "trajni lik Božji", pokazao nam je kako taj lik možemo sačuvati i učiniti ga prepoznatljivim u svijetu u kojem živimo. Usred vreve života ponekad nismo prepoznati, ponekad ni sami sebe ne prepoznajemo, ali svaki djelić našeg života  u Božjem planu ima svoj smisao. Do nas je samo da zastanemo, da se zagledamo u Njega i slagalicu vlastitog života složimo po njegovu nacrtu. 

To je smisao duhovnih vježbi. Na tom tragu bio je i don Željkov poziv: " Sve je unutra, ništa nije izgubljeno i  ništa nije suvišno, idemo  to presložiti." 

U toj zagledanosti i preslagivanju, uz ostale poticaje don Željka, sestre su zajedno provele ovih pet dragocjenih dana. 

Galerija slika:

  Događanja - Sve
 
MISAO DANA

Ništa ne ograničuje ljutnju, ne suzbija oholost, ne liječi rane zlobe, ne zauzdaje ugađanje sebi, ne gasi strasti, ne koči lakomost i ne tjera nečiste misli kao ime Isusovo.

Sv. Bernard