iz Dubrovnika
Posjet župi Šipovača – Vojnići
_360_240_s_c1.jpg)
U korizmenom vremenu, sestre sa Danača i s. Celestina iz Vitine su posjetile i župu Šipovača – Vojnići u Hercegovini.
Župnik spomenute župe, don Jozo Čirko, više puta je pozivao sestre da se upoznaju s mladima i predstave našu redovničku zajednicu. Na taj poziv i poticaj s. Celestine, sestre su odgovorile 27. ožujka, kada su imale ugodno druženje i kratku duhovnu obnovu za mlade.
Susret je, započeo upoznavanjem, predstavljanjem Zajednice i djevojaka. Ovaj dio susreta kao i obično otvara prostor za osobniju i ozbiljniju komunikaciju i osluškivanje poticaja.
Djevojke su bile potaknute da upoznaju ne samo sestre i našu redovničku zajednicu, nego da i jedna drugu prepoznaju i predstave na malo drugačiji način. Tako smo u ovom kratkom druženju upoznale i vihor i lahor, rosu i kišu, nježne pahulje i cvjetnu livadu…
U ovom proljetnom raspoloženju ipak smo razmišljale i razgovarale i o ozbiljnijim temama, pa smo drugi dio susreta započele sa temom: Naši grijesi i Božje milosrđe.
U svom tijelu susrećem dva zakona: Ne činim dobro koje bi htio činiti, a činim zlo koje ne bi htio činiti!
Sa ovim Pavlovim iskustvom i mi se zasigurno ponekad susrećemo. Što je to što nas potiče da činimo ono što ne želimo činiti ili nas dovodi u situacije koje kasno prepoznajemo kao krivi smjer, razmišljale smo uz priču: Sindrom Niagare.
Svatko od nas poput rijeke ima svoje izvorište i tok, razlijevanja, poniranja u uvir. Ako se prepustimo da nas „Voda nosi“ da budemo poneseni bujicom događanja, može se dogoditi da budemo „razliveni“, neorganizirani i bez smjera, ili pak da se nađemo pred silnom bujicom slapova gdje je pad nužan (kako god ga mi nazivali i prepoznavali).
Na sreću, svaka rijeka svoj mir nalazi u moru Božje ljubavi i milosrđa.
Sve što nam se događa upisano je u drvo Križa, za nas je plaćena cijena života.
Sa ovim mislima smo se uputile u župnu crkvu Srca Isusova na kratko molitveno bdijenje pred Križem.
Molitvom: Sve je u drvo tvoga Križa urezano, plovile smo rijekom svoga života . Zahvalne Gospodinu što je on naše izvorište i uvir i što je njegov Križ splav na kojeg se uvijek iznova smijemo uspinjati.
Djevojke su izrazile svoju želju da sestre dođu ponovo ali i svoju spremnost da posjete Danče.
Galerija slika:
Događanja - SveUstrajnost u molitvi usavršenje je Evanđelja.