Proslava Gospe od Danača: Mjesto patnje i bolesti postalo je mjesto Božje blizine

Blagdan naše nebeske zaštitnice Sv. Marije od milosti - Gospe od Danača svečano smo proslavili u nedjelju 19. listopada 2025. u našem samostanu na Dančama u Dubrovniku. Središnje koncelebrirano euharistijsko slavlje predvodio je fra Tomislav Šanko, gvardijan franjevačkog samostana Male braće u Dubrovniku i kustod Franjevačke kustodije Sv. Jeronima – Zadar.

Liturgija Crkve za ovu 29. nedjelju kroz godinu, misijsku nedjelju, ponudila je čitanja koja govore o snazi molitve. “Ovo mjesto Danče je nastalo kao utočište za ljude koji su, nažalost, bili bolesni od kuge i umirali. Bila je ovdje patnja, a žene koje su tu bile prve i brinule se za osobe uz malu crkvicu, davale su sebe i crpile snagu iz Božje blizine”, podsjetio je propovjednik.

Ono što je ljudima najveća snaga je ta intima i blizina s Bogom u molitvi i to se posebno na ovom mjestu osjeća, kazao je gvardijan fra Tomislav i nastavio: “Zanimljivo je kako je ovo mjesto koje je nekada bilo mjesto patnje i bolesti, postalo mjesto Božje blizine. Tako Bog u svojoj promisli i u našem životu, sve naše križeve i teškoće i patnje i samoće i bolesti, može okrenuti na dobro.” Ako nema te intimne blizine s Bogom, uzalud je sve.

Propovjednik je nadalje istaknuo poznatu sliku Mojsijeve molitve kad je njegov narod bio slab i umoran. Dok su Mojsiju ruke bile podignute prema nebu, njegov narod je pobjeđivao. Kad se umorio i nije više mogao držati podignute ruke, narod je gubio. Naglasio je tu fra Tomislav domišljatost ljubavi i kako ljubav uvijek nađe put. Drugi su Mojsiju pomogli držati ruke uzdignute prema nebu kada on sam to više nije mogao.

Povezao je propovjednik tu sliku sa situacijama u svakodnevnom životu vjernika ohrabrujući ih da upravo onda kada im je teško, to pretvore u molitvu, u susret s Bogom. “Nekad ne možeš sam, nekad ti ruke padnu. Onda trebaš zamoliti nekoga da moli za tebe”, poručio je predvoditelj slavlja posvjedočivši to konkretnim primjerima iz života.

Uz brojne vjernike koji s radošću dolaze na ovo godišnje slavlje, na misi su sudjelovale mnoge sestre s Danača i iz Stona s vrhovnom poglavaricom Družbe s. Darijom Jovanović kao i redovnice iz drugih zajednica. Koncelebrirali su župnik don Marin Lučić, svećenici franjevci i dominikanci i jedan isusovac. Liturgijsko pjevanje animirala je s. Katica Dabo s redovničkim pripravnicama, novakinjama i postulanticama. Misa je prikazana za sve dobročinitelje Družbe.

Na kraju mise okupljeni vjernici zajedno su izmolili Posvetnu molitvu Gospi od Danača, a pola sata prije mise molila se krunica.

U crkvi Gospe od Milosti također se slavila jutarnja misa na koju su došli vjernici iz raznih dijelova Grada kako bi sa sestrama podijelili radost slavlja njihove, ali i dubrovačke, zaštitnice.

Zavjetna crkva Sv. Marije od milosti na Dančama, sada naša samostanska crkva, sagrađena je odlukom Dubrovačkog senata u 15. st. (1457.) gdje je u isto vrijeme sagrađen i lazaret za okužene (jer su kužne epidemije bila česta pojava u ono doba). Crkvica, koju je posluživao svećenik o trošku Republike, sagrađena je s ciljem da onima koji tu umiru u doba kuge bude znak Božje blizine, nade i utjehe da nisu sami u svojoj patnji.

Vrlo rano je postala omiljeno svetište Dubrovčana koji su se utjecali Gospinom zagovoru tražeći utjehu i pomoć. Svojevrsnu višestoljetnu povijest vjere i ufanja tolikih koji su hodočastili Gospi na Danče u različitim životnim nevoljama, svjedoče i brojne zavjetne pločice, postavljene kraj glavnog oltara kao simbol zahvalnosti Majci za primljene milosti.

Od 16. stoljeća crkva je postala i zavjetno svetište dubrovačkih pomoraca, a običaj pozdravljanja brodova zvonjenjem živi i danas.

Uz crkvu je samostan – kuća matica nas Sestara franjevki od Bezgrješnog začeća (Dančarki) koje tu boravimo i već stoljećima čuvamo ovo Gospino svetište.

Lijepo reče fra Tomislav Šanko, propovjednik na svečanoj popodnevnoj misi: „Danče nisu samo uspomena prošlosti. To je živa škola molitve: tamo gdje je bilo mjesto umiranja, bolesti i tame, Bog je podigao svjetionik nade.“

I mi današnje sestre, želimo nastaviti tu misiju nade. Želimo biti ruke uzdignute na molitvu (poput Mojsijevih) za cijeli svijet, ustrajne u molitvi poput uporne udovice iz evanđelje i vjerne u predanju Gospodinu kao Marija. 

Foto: Angelina Tadić i s. Kornelija Zorić