Sestre franjevke od Bezgrešnog začeća
iz Dubrovnika

SHKM u Vukovaru

SHKM u Vukovaru

Na susretu hrvatske katoličke mladeži (SHKM), pod geslom „Krist, nada naša“ (usp. 1 Tim 1, 1), koji se održao 29. i 30. travnja 2017. u Vukovaru, u organizaciji Povjerenstva za pastoral mladih Đakovačko-osječke nadbiskupije i Ureda HBK za mlade sudjelovale su i naše sestre iz Dubrovnika i Zagreba. Bio je uistinu to lijep susret zajedno sa više od 30 000 mladih diljem Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Slovenije i Njemačke.

U homiliji đakovačko – osječki nadbiskup Đuro Hranić je rekao: Dvojici učenika Uskrsli u njihovu tamu unosi svjetlo Božje riječi. U liku stranca koji se pridružuje dvojici učenika na putu u Emaus, Isus stavlja pred nas pastire i učitelje izazov posebno odgovornoga poziva: pratiti ove drage mladiće i djevojke, biti suputnici na njihovu putu – znati ih saslušati i razumjeti. 

Isus im reče: „O bezumni i spora srca!" Puno je ljubavi u tom Isusovom ukoru učenicima. Otkriva im da uzrok njihova razočaranja nije u Nazarećaninu, nego u njima. Oni su imali svoje mišljenje o tome kakav treba biti „onaj koji ima otkupiti Izraela", odnosno kakav treba biti Bog, a on je bio u skladu s Pismima. I zato ga učenici nisu prepoznali. Razočarani su jer se s njim nije dogodilo ono što su oni željeli. 

„Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?!" Uskrsli Isus suočava dvojicu učenika s njima samima u svjetlu evanđeoske logike: O bezumni i spora srca da vjerujete u život koji se rađa iz smrti, da dozrijevanje uvijek ide pod ruku s križem i patnjom. Ne mora li, zato, pšenično zrno umrijeti kako bi donijelo novi rod?! O bezumni i spora srca da prihvatite da svijeća izgarajući svijetli; da se u životu ništa istinski vrijedno ne postiže bez muke, bez žrtve i umiranja sebi; da ovo društvo ne može postati bolje, humanije, poštenije i pravednije ako nema onih koji su spremni samoprijegorno služiti općem dobru, umirati sebi; ako nema onih koji su spremni ljubiti i činiti dobro i onda kad nema uzdarja, ljubiti i onda kad treba oprostiti i biti veći od tuđih slabosti...

Učenicima su 'gorjela srca dok im je govorio i otkrivao Pisma'. Kako ih je grijala riječ da u svijetu nije prisutna samo snaga grijeha, nego i snaga uskrsnuća, da Bog u svojoj ljubavi pronalazi put za pobjedu nad svakim zlom! Kad je izgledalo da je i sam Bog bespomoćan, On je u svom raspetom Sinu pokazao kako je velika mjera njegove ljubavi prema nama ljudima. Dopustio je da se na njega sruči nasilje, mržnja, grijeh i zlo, ali nije uzvratio jednakom mjerom. Praštanjem i ljubavlju i prema neprijateljima prekinuo je lanac zla. Ljubavlju je pobijedio zlo i uskrsnućem istrgnuo kobni žalac smrti. Navijestio nam i darovao put spasenja. On je postao naša nada – tako bliska i duboka, neugasiva i neprolazna. Kršćanska nada, zato, nadmašuje obični optimizam i puko pozitivno promišljanje koje počiva na povjerenju u ljudsku dobrotu. Jer njezin je izvor i temelj Krist. I ako smo povezani s njim koji ne umire, koji je sam Život i sama Ljubav, tada smo u životu' - gore nam srca te i sami i postajemo nositelji života i radosne nade za naš ljudski svijet (usp. Benedikt XVI., Spe salvi, 27).

Prepoznaše ga u lomljenju kruha. Dvojica učenika prepoznala su Isusa u činu lomljenja kruha. Nakon što su ga prepoznali, isti čas žure podijeliti svoje iskustvo s ostalim učenicima. Vraćaju se u Jeruzalem, tamo gdje ih okupljena zajednica dočekuje svojim iskustvom da su susreli uskrsloga Gospodina. I jedni su u drugima raspirivali i dijelili iskustvo uskrsne vjere i nade. 

I ovaj grad Vukovar u kojem smo danas okupljeni pruža nam snažnu pouku. Ovdje smo na osobit način kao narod iskusili da Bog svojih ne ostavlja, da u životu ne smijemo gledati samo na ljudske mogućnosti i granice, već da nam je računati i na Boga. Od Krista nam je dolazila nada i davala nam snagu.

Nada se uvijek oslanja na Boga kao temelj sigurnosti; na Boga kao polazište i nadahnuće za svaku obnovu društva te na njega kao izvor i uvir potpune sreće i radosti. Takva nada nam uvijek daje snagu da prihvatimo sadašnjost, da prihvatimo svoju odgovornost za dobrobit hrvatskoga društva, te da se bez malodušnosti i straha otvorimo budućnosti i snazi Božje milosti koja nas uvijek iznova obnavlja i nadilazi. Prepustimo se Kristovoj ljubavi i vodstvu, potaknuo je sve prisutne nadbiskup Hranić .

Sestre su zajedno sa ostalim mladima posjetile i molile u crkvi svetog Filipa i Jakova, kod središnjeg križa, te posjetile vukovarsku bolnicu i vodotoranj. U večernjim satima, nakon glazbenog programa, uputile su se svojim kućama s porukama nade.

Galerija slika:

  Događanja - Sve
 
MISAO DANA

Nijedan čovjek ne može postići znanje Božje osim poniznošću. U visine se dolazi silaženjem.

Bl. Egidije Asiški