Povijest Vrtića

Družba sestara franjevki od Bezgrešnog začeća (Osnivač Vrtića), ukorijenjena u dubrovačkoj biskupiji, izvorno je hrvatska redovnička zajednica nastala u Dubrovniku. Početak joj je u franjevačkoj trećoredskoj zajednici koja se u arhivskim dokumentima prvi put spominje sredinom 15. stoljeća.

Kanonskom ustanovom sestre šire svoju djelatnost izvan Dubrovnika najprije na području dubrovačke biskupij. Sestre su se posvećivale odgojnom djelovanju i prije otvaranja vrtića u Zagrebu. Početkom 19. stoljeća sestre otvaraju domaćinsku školu i dječje obdanište u Stonu na Pelješcu. Na poziv hrvatskih misionara koji su djelovali u Argentini, sestre u La Plati preuzimaju dom za djecu bez odgovarajuće roditeljske skrbi.

Šezdesetih godina prošlog stoljeća Družba proširuje svoje djelovanje u nekoliko hrvatskih biskupija. Društvene a i crkvene promjene (II vat. Koncil) tih godina tražile su nove oblike rada redovničkih zajednica. Dubrovnik nije imao odgovarajućih školskih institucija te je odlučeno da se u tu svrhu otvori kuća u Zagrebu, kao centar studija itd. Stjecajem okolnosti, koje mi danas čitamo kao Providnost mjesto je nađeno u V Barutanskom ogranku br.5 te je 1967. godine kupljena kućica na čijim je temeljima izraslo današnje zdanje samostana i vrtića sv. Franje.

Najveći i najdugotrajniji apostolat koji je nastao u pokušaju da se odgovori na potrebe radničkih obitelji kvarta u kojemu su sestre živjele (ali i šire), je otvaranje dječjeg vrtića. On je neočekivano postao pravi izraz franjevačke karizme koja izlazi u susret potrebama ljudi, ne razmišljajući puno o formalnim vidicima pripremljenosti. No u radu s ljudima i za ljude kvalifikacija nije prvi kriterij uspjeha već zauzetost i obiteljska blizina koja se željela ponuditi djeci ali i njihovim roditeljima. Vjerujem da to mogu potvrditi mnogi počevši od prve djece u našem vrtiću iz obitelji Gršić: sestre Bernardicu i Elizabetu, a poslije je došao i brat Bernard.

Prva izgradnja samostana i vrtića u potpunosti je završena 1973. kada je novu kuću i kapelicu posvećenu Bezgrešnoj blagoslovio i posvetio pomoćni biskup zagrebački Mijo Škvorc. Kardinal Kuharić blagoslovio je današnji samostan i posvetio kapelu 1991. godine, neposredno pred početak Domovinskog rata u Dubrovniku.

Mnogi su ugradili svoj kamenčić u mozaik koji smo zajedno započeli slagati prije 50. godina, kad je nebeski  Sijač zasijao sjeme svoje prisutnosti u plodnu zemlju Barutanskog ogranka. Njegovom snagom sjeme je raslo, množilo se po životu i djelovanju naših sestara i mnoštva suradnika koji su sestrama bili potpora i pomoć.

Velika duhovna potpora između ostalih bili su oci Isusovci, zatim svekolika stručna pomoć predstavnika Ministarstva znanosti i obrazovanja RH, Gradskog ureda za kulturu, obrazovanje i sport, Gradske četvrti Maksimir na čelu s gospodinom Stankom Gačić i suradnicima. Njihovim zalaganjem naš Vrtić je za 50. rođendan obdaren  prekrasnim uređenim dvorištem  i pratećim sportskim sadržajima.

Kroz sve ove godine sve se više širio krug odgojnog djelovanja i pastorala obitelji jer je vrtić privilegirano mjesto odgoja djece i istovremeno duhovne skrbi za njihove roditelje kroz razgovore i duhovne obnove. Ujedno se događa spontano povezivanje obitelji oko istih vrijednosti što je potencijalna snaga obnove društva. Kriterij uspjeha u radu s obiteljima je zauzetost i obiteljska blizina koja se želi ponuditi obiteljima i njihovoj djeci, uz profesionalnu dimenziju. Odgojna djelatnost tako postaje očitovanje franjevačke karizme, koja izlazi ususret  potrebama bližnjih. Vrtić je upravo privilegirano mjesto za utjelovljenje naše karizme „ biti čovjek za drugoga“.

50. godišnji hod u riječ pretočiti? Može se samo srcem doživjeti i djelomično u povijest pretvoriti.

Hvala i slava svevišnjem i dobrom Bogu za sva darovana dobra kroz ovih 50 godina!