Tajna vjere

“Tajna vjere!” – usklik je to svećenika nakon najsvetijeg trenutka u misi, nakon što se Sin Božji ponovno ponizio i skrio u tajnu Kruha. Mogu li ljudske riječi izreći veličinu tog Otajstva: svakodnevnog, neprestanog Silaženja Neizmjernog i Besmrtnog među krhke smrtnike čije je postojanje tek trenutak u vremenskom slijedu povijesti. A ipak, moja će se krhka ljudskost i smrtnost jednom uliti u vječnost i zauvijek trajati pred licem Vječnoga!

“Bog Gospodina našega Isusa Krista prosvijetlio vam oči srca te upoznate koje li nade u pozivu njegovu, koje li bogate slave u baštini njegovoj među svetima”, molit će Pavao za Efežane (1,18) ushićen Božjim naumom spasenja za sve ljude.

Upravo odgovorom nade Crkva odgovara na svećenikov usklik: “Tajna vjere!”

Tvoju smrt Gospodine naviještamo u ovom našem smrtnom tijelu dok osjećamo u njegovim udovima onu iskonsku borbu koja je započela u Edenu, a sretno dovršena na Križu.

Tvoje uskrsnuće slavimo kad u nama slavi pobjedu ljubav koju tvoj Duh daje, a tko ljubi iz smrti prelazi u život (usp. 1Iv).

I dok čas prihvaćamo, a čas odbijamo križ sadašnjeg trenutka, ćudljivi poput mora, u nadi iščekujemo tvoj slavni dolazak. Vjerujemo da ćeš ponovno doći i da sve ovo što nam se događa ima smisla. Da i po našim rukama i našim srcem stvaraš svijet dok sve ne preobraziš u novo nebo i novu zemlju.

Tvoj dolazak koji iščekujemo određuje cilj našega puta, usmjerava korake prema sigurnoj luci, srce ispunja čežnjom za tvojim licem, a usta pjesmom: Dođi Gospodine Isuse! Maranatha! U svjetlu tvog dolaska sav naš život poprima drugačije, jasnije obrise i biva prožet sunčanim zrakama smisla i radosti koju nam poklanjaš. Unatoč svemu, unatoč patnji i smrti, nepravdi i nasilju, žalosti i očaju, unatoč…

Jer SVJETLO NADE, koje si upalio svojim rođenjem u Betlehemu pred 2000 godina, u svakom srcu koje ti otvori vrata, može nadvladati svu izgubljenost i tminu ljudske povijesti!

 

s. Katica
(Božić 2000.)