Hridi

Stojim na hridi, što me tek djelomično zaklanja  od vjetra i valovlja, pogled mi počiva na tragovima ishlapjelog, zarobljenog  vala .
Iščitavam pitanja što ih sunčane zrake i kristali soli, igrajući se, ispisuju na mreškastoj površini mora.

Što to hridima daje snagu da smire sve nemire i bjesove mora, a da pritom postojanom blizinom, ne uzmičući, ostaju uz njega?
Je li to zagledanost u morske dubine ili svijest o njegovu beskraju?
Zašto more ponekad bjesni a ponekad miluje hridi? Ne znam!

Bilo kako bilo, učiti mi  je od hridi, već i stoga što u usjecima i škrapama svoga bića prepoznajem sol, tragove ishlapjelih nemira.
Je li to ona sol o kojoj je govorio sv. Pavao: «Imajte sol u sebi, a mir oko sebe»
Ili se s tom solju služim  da drugima solim pamet ili, nedaj Bože, rane?

Ima li u meni  onih čvrstih, pustinjskih hridi ( neupitnih  stavova i  uvjerenja ) na koje Gospodin pokazuje da ih treba udariti, kako bi se raspukle i postale izvorom za mnoge žedne u pustinji?

Je li Gospodin doista moja  HRIDINA SILNA, UTOČIŠTE? Sva ova pitanja dijelim, ponajprije s vama, dragi prijatelji, sa željom da otvorimo oči i srce za stvarnost koja nas okružuje i da odgovore tražimo svatko  u svojim dubinama.

s.f.z