Odmor za dušu

U subotu ujutro, s. Marija i ja uputile smo se u Norval, na festival folklora mladih iz Kanade i SAD, gdje su nastupali i naši mladi. Uživale smo u njihovoj pjesmi i plesu kojim su pokazali  koliko vole svoju domovinu Hrvatsku. Za vrijeme festivala, na licima ljudi vidjelo se da su  i srcem i dušom očito bili u Domovini.
U nedjelju smo s njima bili na sv. misi. Predivno je bilo vidjeti punu crkvu hrvatske  mladeži. Iza svete mise otišle smo do Toronta.                                                         

Šetajući gradom uz jezero i botanički vrt divili smo se ljepoti Božjih djela. Ljudi, koje smo susretali u čudu su nas promatrali i sa divljenjem pozdravljali  jer je rijetkost u ovim krajevima susresti časnu sestru u uniformi. Potaknute tim iskustvom, prisjetile smo se Franjinih poticaja i preostalo nam je živjeti iskustvo franjevačkog poslanja:  „dvojica po dvojica“, tj. sestra Marija i ja prošetati i propovjedati bez riječi.

Na samom jezeru, tamo negdje u daljini promatrale smo predivnog galeba kako svojim krilima osvaja ljepote nebeskih visina, kao da je sve njegovo, a on zahvalan.
Svojim kliktanjem kao da nas je htio podsjetiti: “sve je vaše – a vi Božje.”
Predivno je bilo gledati ga, diviti mu se i naučiti od njega “biti slobodne i zahvalne.”
Tako slobodno i jednostavno kročiti ovom zemljom i pokazati ljudima ljepotu i Božju prisutnost u njegovim djelima.
Galeb je osvajao visine a labud na jezeru ljepotu njegovih dubina.
Predivno je biti Božji galeb, labud, pogotovo časna sestra koja svojim korakom, bez riječi, ostavlja tragove u srcima ljudi.