Dječji vrtić svetog Franje

Sveti Franjo pripitomljuje vuka

Sveti Franjo pripitomljuje vuka

          Žitelji su Gubbia i okolice živjeli  u velikom strahu. Krvožedan vuk je  dan za danom vršio pokolj. Munjevitom brzinom oderao bi janje ili kozlića pa se izgubio u guštiku šuma. Kad su mještani podigli hajku, vuk se sakrije, i vješti su lovci su ga se bojali.

          U Gubbio je stigao iz Asiza  sluga Božji Brat Franjo. Rekli su mu kako im vuk uništava stada i boje se za svoje živote. Sveti Franjo im obeća:

          „Smirite se i nemojte se bojati! Poći ću u potragu za vukom. Povest ću ga ovamo na trg. Uzdam se u Boga. On će mi pomoći.“

          Tako brat Franjo izađe iz gradića zvana Gubbio u potragu za vukom. Raspitivao se kod seljaka. Napokon ga izdaleka opazi. A i vuk primijeti njega pa otvorene gubice pojuri prema njemu...

          „Brate vuče, dođi, dođi k meni... Hajde budi dobar. Tako! Sjedni ovdje, moram s tobom porazgovoriti!

          Brate vuče, ljudi se tuže na tebe. Klao si... Ali znam da ti nisi zao. Glad te prisilila. Želim , dakle, da s tobom sklopim ugovor...

          Ti više nećeš počinjati zlo, a Gubbio će te, svaki dan snabdijevati hranom. Obećajem ti u ime svih stanovnika.“

          Vuk zatvori oči i spusti njušku.

          „Pođi sa mnom. Ne boj se! Idemo u Gubbio potvrditi ovaj ugovor u Ime Božje.“

          S visokih prozora Gubbia  opazili su neobični prizor, i vijest je prošla gradom.

          „Da, Franjo je s vukom koji se prometnuo u krotko janje. Vidio sam ih svojim  očima!“

          Svi se strče na glavni trg da izbliza vide vuka. Brat Franjo im se obrati:

          Braćo moja, vuk mi je zadao vjeru da neće više nikome činiti zla ako se vi pobrinete za potrebnu mu hranu. Prihvaćate li?“

          Čuo se odgovor:

          „Da, da prihvaćamo. Mi ćemo ga hraniti!“

          Tada Sveti Franjo reče:

          „A ti, brate vuče, obećaješ li da ćeš održati ovaj mirovni ugovor?

          Pokaži kakogod umiješ  da svi mogu razumjeti kako želiš održati obećanje.“

          Tada vuk podigne šapu te je stavi u Franjinu ruku, dajući tako znak da mu se može vjerovati. 

          Otada je vuk živio unutar gubijskih zidina. Divlja zvijer se sa svima sprijateljila.Čak su je i djeca milovala kao psića. U bratu  vuku žitelji se Gubbija sjećaju Svetog Franje.  ( Ovu zgodu smo preuzeli od „Cvjetića Svetog Franje, poglavlje 21.)

Galerija slika:

  Zaštitnik vrtića - Sve
DJEČJA MUDROST
 
DUHOVNI KUTAK