Autizam

Tijekom travnja obilježavali su se dani svjesnosti o autizmu. Sve se više o tom poremećaju priča jer mu je i sve veća pojavnost među djecom.
Poremećaj iz spektra autizma je vrlo složen neurorazvojni poremećaj koji zahvaća sve aspekte dječje ličnosti. Ovaj jedinstveni termin  - poremećaj autističnog spektra -  obuhvaća širok raspon poremećaja koji se javlja u ranom djetinjstvu te se smatra da se radi o jednom stanju s različitim stupnjevima težine.
U osnovi svih teškoća osoba s poremećajima autističnog spektra su unutarnje kočnice koje stoje na putu uspostavljanja socijalne interakcije (nezainteresiranost ili slabije zanimanje za igru i druženje s drugima), verbalne ili neverbalne komunikacije (izostanak govora ili zaostajanje u govoru, doslovno shvaćanje, drugačije razumijevanje), mogućnosti imaginacije (suženi interesi, neobične aktivnosti i ponašanja, ponavljajuće i stereotipne radnje) te senzorne integracije - djeca s autizmom vide, čuju i osjećaju, ali te utiske teško sklapaju u smislenu cjelinu, pa se stoga povlače u vlastiti svijet u kojem nalaze sigurnost. Stoga osobe s autizmom imaju poteškoća u izražavanju svojih osjećaja, želja, potreba, sposobnosti i problema s kojima se svakodnevno bore, a što se odražava na njihovo ponašanje koje može biti vrlo neobično.
Intelektualno funkcioniranje djece s autizmom je različito i kreće se od prosječne inteligencije do većih intelektualnih poteškoća. Na testovima inteligencije postižu lošije rezultate na dijelovima na kojima se ispituje govor i govorne funkcije nego na neverbalnim testovima. Osobe s autizmom kojima je inteligencija očuvana spadaju u skupinu visoko funkcionirajućih autističnih osoba. 
Procjenjuje se da diljem Europe ima oko 5 milijuna osoba s autizmom, a poremećaj zahvaća 1 na 100 djece. U posljednjih par godina broj autistične djece je u porastu što je dijelom rezultat bolje dijagnostike ali i nekih drugih nedovoljno razjašnjenih čimbenika. 
Autizam se pojavljuje 4-5 puta češće kod dječaka nego kod djevojčica. U nekim je obiteljima 50–100 puta češći nego u općoj populaciji što potvrđuje genetsku ulogu u uzročnosti. No uzroci autizma do danas nisu potpuno razjašnjeni, te se pokušavaju objasniti različitim teorijama. Tako na primjer teorija o cjepivu za ospice, zaušnjake i rubeolu,  kao mogućem uzroku, istraživanjima je opovrgnuta.
Ovaj poremećaj traje cijeli život, a razvija se nakon 16-18 mjeseci dječjeg razvoja koji do tada može biti bez teškoća. Prvi simptomi uglavnom se primjećuju prije treće godine života. Iako djeca s autizmom izgledaju kao i sva ostala djeca, ona ipak imaju znatne životne teškoće, koje s vremenom postaju sve veće i izrazitije, stoga je potrebno što prije zatražiti pomoć stručnjaka kako bi se dijete uključilo u odgovarajuće programe usluga u zajednici. U Hrvatskoj, pri sumnji na autizam, preporučljivo je obratiti se Centru za rehabilitaciju Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta u Zagrebu gdje se mogu dobiti precizne upute za daljnju dijagnostiku i rehabilitaciju. 
Znanstveno je dokazano da se ranim prepoznavanjem te ciljanom ranom intervencijom značajno može poboljšati životni ishod osobe s autizmom. Sve više je priča iz svijeta o autistima koji završavaju škole, fakultete i osposobljavaju se za zanimanja, no da bi to postalo pravilo i kod nas, potrebna je (zaista) veća potpora društva. 

dr.sc. Sanea Mihaljević, specijalist psihijatar