Privrženost i povezujuće roditeljstvo

Kao što su za čvrstoću i stabilnost kuće važni dobri, stabilni temelji, tako je i za kuću koju zovemo osoba. Osim duhovnih, egzistencijalnih temelja koji se trebaju utvrđivati kroz čitav život, u psihološkom smislu važni su oni temelji koji se izgrađuju tijekom prvih godina života u međuodnosu s okolinom tj. roditeljima ili skrbnicima djeteta.

Emocionalno povezivanje ili privrženost (attachment) počinje se razvijati između majke i djeteta već prvih dana nakon djetetova rođenja. To je trajna osjećajna veza koja svoj vrhunac dostiže između djetetova osamnaestog i tridesetog mjeseca.

Koncept privrženosti uveo je John Bowlby nakon promatranja djece u dječjim domovima. On je prema njihovu ponašanju zaključio da je psihološka potreba za osobom  koja se brine za njih jača i važnija od nagona za hranom. Utvrdio je da kod malog djeteta ili dojenčeta očekivanja o prisutnosti majke polako rastu tijekom cijele prve godine i imaju tendenciju pojačavanja.

Pojedinačne, površno gledajući različite djetetove i majčine aktivnosti, organizirane su oko jedinstvenog cilja, a to je održavanje djetetova osjećaja sigurnosti i zaštićenosti.

Pojava modela privrženosti u trećoj četvrtini prve godine života u uskoj je vezi s emocionalnim i tjelesnim razvojem. U to vrijeme među emocijama prevladava osjećaj straha. Budući da se razvijaju pamćenje i kognitivne funkcije, dijete počinje prepoznavati nepoznato i novo na koje najčešće reagira negativno. Oko osmog mjeseca pojavljuje se strah od nepoznatih osoba zbog čega dijete plače i traži majčinu zaštitu. Odvajanje od majke izaziva separacijski protest u obliku plača i njezina traženja. Jedan od najvažnijih pokazatelja privrženosti jest pojava ublažavanja djetetova stresa u prisutnosti majke. Ustrašeno, ustreptalo dijete brzo se smiri kada dođe k majci. Kada osjeti njezinu sigurnost spremno je za daljnje istraživanje. Pritom majka služi kao siguran zaklon u koji može pobjeći ako se pojavi novi strah.

Glede pojma vezivanja potrebno je uočiti razliku između vezivanja i ovisnosti. U prvim tjednima života dojenče je ovisno o majci koja mu je potrebna zbog zadovoljenja njegovih fizioloških potreba. Emocionalno je vezivanje drukčije od toga, a takvo se ponašanje aktivira u situacijama koje su za dijete neugodne, kada je odvojeno od majke, makar i nakratko, kada je ostavljeno samo ili se nađe na nepoznatim mjestima ili s nepoznatom osobom, kada je bolesno ili gladno, čak i kad se samo sjeti nečeg nepoznatog i neugodnog. Nekoliko je instinktivnih reakcija koje se tijekom prve godine integriraju u  tzv.ponašanje vezivanja – sisanje, hvatanje, grljenje, traženje blizine, plakanje, smijanje. Ukoliko majka prihvaća  takvo ponašanje, dijete će se povoljnije emocionalno razvijati.

Povezujuće roditeljstvo je stil roditeljstva koji se temelji na nježnim odgojnim metodama, punim razumijevanja za dječje potrebe. Istraživanja su dokazala da je nemoguće razmaziti dijete povezujući se s njim. Povezujuće roditeljstvo ne savjetuje stalno popuštanje i ne razvija ovisnost. Ono potiče djetetov razvoj. Uz pomoć povezujućeg roditeljstva stvorit ćete čvrstu vezu s vašim djetetom,  postat ćete mudriji, suosjećajniji i bolji roditelj,  a djetetu ćete pomoći da izraste u sigurnu, suosjećajnu i smirenu osobu te da takve odnose stvara i s drugim ljudima.

Dr. sc. Sanea Mihaljević
spec. psihijatar